U savremenom digitalnom dobu, društvene mreže postale su ključne platforme za izražavanje mišljenja i razmjenu informacija.
No, s porastom njihove popularnosti, rasprava o slobodi govora i potrebama za regulacijom sadržaja na ovim platformama postaje sve intenzivnija. Da li su odluke o uklanjanju određenih sadržaja neophodne za održavanje sigurnog online prostora, ili predstavljaju prijetnju slobodi izražavanja?
RAZUMIJEVANJE SLOBODE GOVORA NA INTERNETU
Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo koje omogućava ljudima da slobodno izražavaju svoje misli i mišljenja.
Na društvenim mrežama, ovo pravo se suočava s izazovom regulacije.
Velike platforme kao što su Facebook, Twitter i YouTube, često se nalaze u dilemi: kako omogućiti korisnicima slobodno izražavanje, a pritom kontrolisati širenje štetnog ili dezinformativnog sadržaja? U posjednjih nekoliko godina, ove kompanije su pojačale svoje napore u moderaciji sadržaja, uklanjajući dezinformacije o COVID-19, govore mržnje i sadržaj koji podstiče nasilje.
Ove akcije su često bile povod za optužbe o cenzuri i političkoj pristrasnosti.
Jedan od najpoznatijih slučajeva je trajna zabrana naloga bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa sa Twittera i Facebooka nakon događaja na Kapitolu 6. januara 2021. godine. Ova odluka izazvala je podijeljene reakcije - dok su neki pozdravili mjere kao potrebne za sprečavanje nasilja, drugi su tvrdili da su ove platforme prekoračile svoja ovlašćenja i cenzurisale politički govor.
Slično tome, tokom pandemije COVID-19, društvene mreže su uklanjale sadržaje koji su širili dezinformacije o virusu i vakcinama. Iako je ovaj potez bio usmjeren na zaštitu javnog zdravlja, kritičari su tvrdili da je to ograničavanje slobode izražavanja i pravo na različite stavove.
ETIKA I GRANICE MODERACIJE
Jedno od ključnih pitanja je kako odrediti granice onoga što je prihvatljivo na ovim platformama.
Društvene mreže koriste kombinaciju algoritama i ljudskih moderatora za praćenje sadržaja. Ipak, algoritmi često mogu biti nedovoljno precizni, a ljudski moderatori subjektivni, što dovodi do grešaka i optužbi za nepravednu cenzuru.
Uz to, kulture i društva imaju različite standarde o tome šta se smatra neprihvatljivim sadržajem. Što je dopušteno ili čak podržano u jednom dijelu svijeta, može biti strogo zabranjeno u drugom.
Kako globalne platforme mogu da pomire ove razlike dok istovremeno štite slobodu govora i društvenu harmoniju?
SJEVERNA KOREJA I KINA
Sjeverna Koreja i Kina su primjeri država koje koriste ekstremne mjere kontrole nad internetom i društvenim mrežama. Dok je pristup globalnim informacijama u Sjevernoj Koreji gotovo potpuno onemogućen, Kina koristi sofisticirane tehnike za kontrolu sadržaja i nadzor korisnika. Ove prakse postavljaju ozbiljna pitanja o balansu između državne sigurnosti, društvene stabilnosti i osnovnih prava na slobodu izražavanja i pristup informacijama.
Ekstremna Ograničenja: Sjeverna Koreja je jedna od najzatvorenijih država kada je u pitanju pristup internetu. Većina stanovništva nema pristup globalnom internetu.
Građani koriste zatvorenu nacionalnu mrežu pod nazivom "Kwangmyong", koja nudi pristup samo domaćim sajtovima kontrolisanim od strane vlade. Kwangmyong uključuje lokalne informativne portale, obrazovne resurse i zabavni sadržaj, ali je strogo ograničen na sadržaje koji su u skladu s režimom.
Nedostupnost Globalnih Platformi: Globalne društvene mreže poput Facebooka, Twittera, YouTubea i Instagrama nisu dostupne običnim građanima Sjeverne Koreje.
Mali broj visoko rangiranih zvaničnika i pojedinaca povezanih s režimom mogu imati ograničen pristup internetu, ali čak i tada, njihov rad na mreži je strogo nadziran.
Nadzor i Cenzura: Svi oblici komunikacije u Sjevernoj Koreji, uključujući mobilne telefone i internetski saobraćaj, podložni su strogoj kontroli i nadzoru.
Stanovnici koji pokušaju pristupiti globalnim informacijama ilegalnim putem rizikuju stroge kazne, uključujući zatvorsku kaznu.
Propaganda: Sjeverna Koreja koristi Kwangmyong za širenje propagande i obrazovnog sadržaja koji podržava ideologiju režima i slavljenje vođa Kim Il-Sunga, Kim Jong-ila i Kim Jong-una.
Svi sadržaji koji se protive vladinoj ideologiji ili podržavaju strane vrijednosti strogo su zabranjeni i uklonjeni.
Veliki Kineski Firewall: Kina je poznata po svom sveobuhvatnom sistemu cenzure i kontrole interneta, poznatom kao "Veliki kineski firewall".
Ovaj sistem blokira pristup mnogim inostranim web sajtovima i filtrira sadržaj koji se smatra politički osjetljivim.
Platforme poput Googl-a, Facebooka, Twittera, YouTubea i mnogih drugih su zabranjene.
Umjesto njih, kineski korisnici koriste domaće alternative kao što su Baidu (pretraživač), WeChat (društvena mreža i aplikacija za razmjenu poruka) i Weibo (mikroblog).
Domaće Platforme: Kineske društvene mreže poput WeChata i Weibo-a su podložne strogom nadzoru i regulaciji.
Vlada zahtjeva od ovih kompanija da cenzurišu sadržaj koji se smatra neprihvatljivim i da pružaju podatke o korisnicima na zahtjev vlasti.
Razvijene su napredne tehnologije za prepoznavanje sadržaja i automatsku cenzuru ključnih riječi i tema koje su politički osjetljive ili subverzivne.
Sofisticirani alati za nadzor: Kina koristi kombinaciju automatizovanih sistema i ljudske cenzure za praćenje i filtriranje sadržaja. Alati za vještačku inteligenciju se koriste za identifikaciju i uklanjanje zabranjenog sadržaja u realnom vremenu.
Postoji sistem bodovanja društvene kreditne sposobnosti koji prati ponašanje građana na internetu i može imati ozbiljne posljedice za one koji krše pravila.
Cenzura i Propaganda: Kineska vlada koristi društvene mreže i internet kao alat za širenje propagande i kontrolu narativa. Sadržaji koji promovišu vladinu politiku i ideologiju su podržani, dok su kritike i alternativni pogledi često cenzurisani.
Tokom političkih događaja, kao što su protesti u Hong Kongu ili godišnjice Tiananmenskog masakra, pojačavaju se mjere cenzure kako bi se spriječilo širenje informacija i organizovanje protesta.
Zakoni o Kibernetičkoj Sigurnosti: Kina je usvojila stroge zakone o kibernetičkoj sigurnosti koji zahtjevaju od tehnoloških kompanija da skladište podatke lokalno i pružaju vlastima pristup na zahtjev.
DRUŠTVENA ODGOVORNOST I BUDUĆNOST
Dok se društvene mreže suočavaju s kritikama sa svih strana, jasno je da imaju odgovornost da štite korisnike od štetnog sadržaja, ali i da podržavaju slobodu izražavanja.
Pronalaženje ravnoteže između ova dva aspekta ostaje jedan od najvećih izazova za platforme.
Jedno od mogućih rješenja je povećanje transparentnosti u vezi s procesima moderacije. Platforme bi mogle pružiti jasnije informacije o tome kako se donose odluke o uklanjanju sadržaja i omogućiti korisnicima da se žale na te odluke. Takođe, uspostavljanje nezavisnih tijela za reviziju može pomoći u održavanju ravnoteže između slobode govora i sigurnosti na mreži.
Rasprava o slobodi govora i cenzuri na društvenim mrežama je daleko od riješene. Kako tehnologija i društvo nastavljaju da se razvijaju, važno je da se ovi dijalozi nastave i da se traže rješenja koja će omogućiti sigurnu, ali i slobodnu online zajednicu. Društvene mreže su alat koji može da osnaži pojedince i podstakne promjene, ali isto tako nosi odgovornost za zaštitu od zloupotreba.
Kako ćemo uskladiti ove dvije strane, ostaje pitanje za budućnost.