IronLev tehnologija je dokaz da maglev vozovi mogu da saobraćaju na postojećoj infrastrukturi.
Željeznički saobraćaj u Evropi je za korak bliži velikoj prekretnici. Test koji je sprovela italijanska firma IronLev pokazao se kao uspješan primer da bi vozovi koji se služe magnetnom levitacijom (Maglev) mogli da se kreću na postojećoj infrastrukturi. Ovo je ogromno dostignuće, pogotovo ukoliko se uzme u obzir da na Starom kontinentu postoji više od 360.000 kilometara pruge u željezničkom sistemu.
Tradicionalni vozovi, pa čak i oni koje nazivamo "brzim", koriste više energije, ali i proizvode više buke i vibracija. S druge strane, maglev vozovi lebde nad šinama, zbog čega trpe manji otpor i omogućavaju tiši rad. Nažalost, implementacija ovih vozova je do sada zahtijevala unapređenja infrastrukture ili čak izgradnju potpuno nove, i upravo zato su rezultati obavljenog testa italijanske firme toliko uzbudljivi.
IronLev je demonstrirao kretanje šatla na postojećim šinama, bez ikakvih modifikacija, tokom kojeg je maglev uspio da dosegne brzinu od 70 km/sat. U realnoj primijeni, to bi značilo da evropske zemlje ne bi morale da vrše izmjene na trenutnoj infrastrukturi kako bi implementirale noviju tehnologiju željezničkog transporta.
U videu na kraju teksta prikazan je vrhunac razvoja maglev tehnologije, koja je prethodnih decenija proučavana i testirana kao zamjena za starije i bučnije vozove današnjice. Ako ova demonstracija išta dokazuje, onda je to da smo korak bliže velikoj prekretnici u železničkom saobraćaju, čiji troškovi bi bili usmjereni ogromnim dijelom na dizajniranje i izgradnju novih vozova.
Uprkos tome što je jedan "lebdeći" voz (M-Bahn) saobraćao u Njemačkoj od 1989. do 1991. godine, razvoj ove tehnologije nije ozbiljno primijenjen u zapadnom svijetu, pa je danas samo šest magleva operativno u svijetu - tri u Kini, dva u Južnoj Koreji i jedan u Japanu.
Ipak, nema sumnje da su demonstracije kao što je ova pravi način da se njihova primjena ubrza i železnički saobraćaj uvede u 21. vijek.