Jedan od novih proizvoda koje je Apple predstavio u posljednjih nekoliko godina je svakako AirTag uređaj za praćenje. Međutim, njegova percepcija u javnosti je u posljednje vrijeme počela drastično da se mijenja.
Ideja o jeftinom uređaju čiju lokaciju uvijek možete lako da pronađete u osnovi ima jednu vrlo dobru i zdravu premisu. Međutim, popularnost uređaja često zavisi i od toga na koji način ih ljudi koriste i koje potrebe im on zadovoljava. U slučaju AirTag uređaja, te potrebe su uglavnom pogrešne.
Ideja iza AirTag je da ga nosite u torbi, novčaniku ili ključevima, kako nikada ne biste došli u situaciju da neke bitne stvari zaboravite ili ih slučajno ostavite negdje gdje ne biste to željeli. Nažalost, AirTag je vrlo brzo postao omiljeni gedžet lopova, prevaranata, ali različitih psihopata i progonitelja.
Zloupotreba
Preko noći se pojavio veliki broj izvještaja o zloupotrebi tagova za praćenje, od kojih su neki dovođeni u vezu sa praćenjem poznatih ličnosti, nakon što im neko ubaci AirTag u džep ili torbu. Dok se Apple zbog svega što se dešava našao usred oluje negativnih komentara, sam AirTag nije loš proizvod. Njegovo korišćenje, sa druge strane, može biti vrlo problematično.
Konkurencija dijeli odgovornost?
AirTag spada u grupu trekera, koje u svojoj ponudi imaju i drugi proizvođači kao što je Samsung SmartTag, ali je njihova popularnost postala veliki problem. Pitanje koje se postavlja je da li je Apple u nekoj mjeri odgovoran za način na koji se koriste njihovi proizvodi?
Iz našeg ugla, AirTag je podjednako opasan kao i bilo koji drugi iPhone koji možete koristiti u maliciozne svrhe. Svaki iPhone možete koristiti za neovlašćeno snimanje, praćenje korisnika, krađu podataka i najrazličitije zloupotrebe. Da li je Apple odgovoran za ovo? Jeste u mjeri u kojoj je proizvođač automobila odgovoran za auto koji je korišćen u pljački banke.
Da li je Apple svojim uređajem dao nove ideje određenim ljudima? Možda. Da li ih zbog toga treba kriviti? Pa, ne baš. Apple je kriv u istoj mjeri kao i Samsung koji ima sličan proizvod, ili kompanija Tile, čiji tag je još manji od Apple proizvoda, i koji je mnogo lakše sakriti kod nekoga, tako da se to ne primijeti. Evo kako tačno AirTag radi i čemu je namijenjen, pogledajte u video snimku ispod.
Mreža od skoro milijardu uređaja
Jedina velika razlika između Apple i sličnih proizvoda je mreža, koja je u slučaju kompanije iz Kupertina mnogo veća. AirTag funkcioniše preko Bluetooth mesh mreže, odnosno Apple Find My infrastrukture. Ukratko, ovo znači da se lokacija uređaja markira kada je bilo koji drugi Apple uređaj u krugu od 10 metara. Iako tehnologija nije nova, Apple mreža sa skoro milijardu uređaja pravi ozbiljnu razliku u odnosu na sva druga rješenja.
Mjere bezbjednosti
Apple je najavio da će u novoj verziji iOS-a da će prikazivati poruku u kojoj se kaže da je praćenje ljudi bez njihovog znanja zločin. Ako to ne odvrati kriminalce i maliciozne korisnike, ništa neće.
Ono što bi moglo da napravi ozbiljnu razliku je činjenica da svaki uređaj ima svoj jedinstveni serijski broj, kao i da Apple radi sa policijom na slučajevima zloupotrebe, kako bi povezali uređaje sa licima.
Još jedna od novina su i ažuriranja koja će omogućiti da se AirTag koji ne pripada nikome lakše identifikuje, tako što ćete dobiti informacije na telefonima da se u blizini nalazi AirTag. Ne treba zaboraviti da AirTag identifikacija radi samo na Apple uređajima, i da bi Android telefoni detektovali AirTag morate imati instaliranu Apple aplikaciju na svom telefonu. Čak ni tada nećete dobiti obavještenje kada je AirTag u blizini, već morate da otvorite aplikaciju i to ručno provjeravate.
Ne treba zaboraviti da je Apple kompanija koja je predstavila najveći broj mjera za suzbijanje zloupotrebe svojih uređaja, u poređenju sa konkurentima koji se time prosto ne bave, ili to rade u zanemarljivoj meri. Sa druge strane nijedna od tih kompanija nema toliko veliku mrežu uređaja i velike budžete kao Apple.
Koga kriviti?
Na papiru Apple AirTag nije ništa više opasniji od nekog drugog GPS trekera, ali to ne mijenja činjenicu da za relativno malo novca možete dobiti treker kojim možete raditi neke vrlo loše stvari. Najčešći primjeri su praćenje partnera iz ljubomore ili zarad kontrole. U tim slučajevima nije fer krivicu svaljivati na Apple ili bilo kog drugog proizvođača, bez obzira na to da li su oni učinili ovu tehnologiju popularnom, kao što je to uradio Apple.
Javnost je sada mnogo svjesnija ove opasnosti i Apple je itekako uključen u rješavanje potencijalnih problema i poboljšavanju bezbjednosnih aspekata svojih uređaja na načine na koji to drugi proizvođači ne rade, bilo da ne mogu ili neće time da se bave.
U suštini, ne možemo reći da dio krivice nije na plećima kompanije Apple, isto tako kao što ne možemo reći ni da su potpuno bez odgovornosti. Apple jeste novu kategoriju uređaja učinio popularnim i na taj način omogućio njenu zloupotrebu, ali nije fer kriviti ih za namjere ljudi koji su kupili njihove uređaje i dobre ili loše stvari koje oni rade sa njima.