POVRAĆALA SAM SVAKI PUT KAD MI SE VRATI SLIKA OD TOG DANA! Ispovijest još jedne žrtve iz škole glume Miroslava Aleksića

"Povraćala sam svaki put kada mi se vrati slika od toga dana. Ubijedio me je da mu ne mogu ništa…": počela je svoje svjedočenje anonimna devojka.

"Došla sam u taj studio kao jako mala devojčica. Još od tih malih nogu neke stvari bile su mi usađene u glavu u vezi s njim, kako je Mika najpametniji i najbolji čovek na svijetu, kako je mjerilo svjega vrijednog, dobrog, lijepog. Ljudi koji nisu išli u studio ne znam koliko mogu da razumiju šta je za sve nas bio on. Bez ikakvog pretjerivanja smatrali smo ga božanstvom i bio nam je očinska figura. Kada te vrijeđa, smatraš da te vređa sa razlogom, njegova riječ za mene bila je zapovijest, usljed manjka samopouzdanja što je njegovo ophođenje prema meni i dovelo… Nisam gradila svoje stavove već prihvatala njegove nekritički", rekla je ona i dodala:

"Njegovo mišljenje o meni je određivalo za mene kakva sam ja. Kada me je prvi put pozvao u kancelariju i izvršio svoja zlodjela, bila sam preplašena. Izašla sam iz kancelarije, pokušavajući svim silama da ubijedim sebe da je to bilo pedagoški, da je to Mika, njegov način rada, da mi on želi samo dobro i da me nikad ne bi na bilo kakav način povrijedio, naravno sjećajući se njegove napomene da o ovome ne smijem nikome da pričam jer se tajne čuvaju i da se u suprotnom neće dobro završiti po mene. Neobjašnjivo je koliko sam bila izmanipulisana i koliko sam mu vjerovala, uz dodatak ogromnog straha. Počjela sam svakodnevno da povraćam, nekad i po tri-četiri puta dnevno jer kad mi se vrati neka slika od toga dana, moje tijelo tako reaguje. Bilo me je sramota, stidjela sam se i bila sam uplašena. Nisam imala hrabrosti da podijelim ovo sa nekim, da nekome kažem, a kamoli da uradim nešto protiv njega. Ubijedio me je da mu ne mogu ništa. Ovo je godinama planiran zločin, gdje ti od malih nogu slušaš kako svaka žena mora da ima jednu tajnu da bi bila žena, kako roditelji nisu naši prijatelji i kako je strogo zabranjeno da im se priča šta se dešava unutar tog studija, kako žensko samopouzdanje ne postoji… Moram priznati da mi je dugo trebalo da prikupim snagu i hrabrost da sve ovo ispričam, ali spoznaja da su mnoge devojke prošle ono što i ja, a da on i dalje to radi i priprema ih za zadovoljavanje svojih bolesnih seksualnih potreba, nas pet se osnažilo da kaže šta nam se dogodilo kako se nikome više to ne bi dogodilo"