Nebojša Glogovac je ostavio neizbrisiv trag u svetu filma, a njegov otac Milovan podijelio je potresne uspomene na sina i snagu vjere.
Retko koji odlazak je ostavio takav muk kakav je nastao kada je tog 9. februara 2018. stigla vijest da više nema Nebojše Glogovca. Otišao je tiho, nakon kraće borbe sa bolešću, ali je iza sebe ostavio energiju, filmove i replike koje se i danas citiraju na svakom koraku.
Ipak, najpotresnije riječi o neprežaljenom glumcu ostavio je njegov otac, prota Milovan. U svojim ispovijestima iskreno je priznao da nosi tugu sa kojom je nemoguće pronaći mir.
"Jeste muka. Jeste žalost. Jeste bol, neprebol… Ali, kad i danas stižu reči odasvud: Nebojša se nikad i nigde nije obrukao, to vam daje snagu da u molitvi i vjeri koju je i on živio, nadvisite ličnu patnju. Molitva je najbolji lijek, utjeha i nada. Prije svega vjera da je on sad sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svijetu od onog koji je ostavio. Utjeha je i u tome što se on ostvario u ovozemaljskom životu", rekao je on tada za domaće medije.
"Volio sam njegove uloge, pratio sam ga, osluškivao pažljivo šta o njemu govore kolege, stručnjaci. I niko nije imao ružnu riječ da kaže. Blagonaklonost i raspoloženje prema njegovoj dobroti, ako mogu tako da kažem, traju i danas, godinu i više od njegovog upokojenja. Vidim to i osjećam, jer, nema dana da neko na njegovom grobu, i pre nego što ja tamo stignem da upalim svijeću, upali kandilo, ostavi cvijet. To nije trenutak. To traje i to je odnos prema njemu i njegovom ovozemaljskom životu", nastavio je prota 2019. godine.
"Oblikovala ga je vjera"
"Odrastao je u crkvi. U oltaru su njegovi prvi koraci. I sad se u crkvenom pjevačkom društvu sjećaju kovrdžavog dječaka koji je horu donosio naforu, na galeriji. Njega je oblikovala naša vjera. I on je o tome nemalo puta govorio. Mislim da se sve vrijednosti, sve vrline, kao i mane, iz kuće ponesu. Porodica je temelj. Sve što je kasnije nadogradio Nebojša je na tom temelju podizao. Ugradio u svoje sinove sve istinske vrijednosti", istakao je Milovan Glogovac.
"Najprije, da nije vrijednost samo ono što je materijalno i opipljivo, već ono što u sebi nosiš. Ljubav prema drugima, nesebičnost i plemenitost kao darove. A darovi se umnožavaju što ih više dijeliš. Nebojša ih je umnožavao, a vraćaju mu se i sada, danas, u sjećanjima koja stižu na njegovu ovozemaljsku adresu. Ne samo iz Srbije i ne samo od Srba, već i od pripadnika drugih naroda iz čitavog svijeta. To je dokaz njegove širine i poštovanje čoveka u pravom smislu te riječi. Dokaz da njegova vjera u dobrotu nije bila uzaludna. Da mu život nije bio uzaludan. A zašto je tako kratko trajao, to sami Bog zna", nastavio je glumčev otac ispovijest.
"Bolest ga uzela za mjesec dana"
"Kojoj slici, kojem razgovoru, čemu se sve ne vraćam? Svaka slika je tu. Živa. Ne znate šta čovek od toga može da izdvoji. Sve je vrijedno. Sve je dio života. Sve je veza… Vi pitate: U kakav čvor je moguće stegnuti srce da sinu, bez jauka, držite opelo? Moj jedini odgovor je – molitva. Ona je najbolji lijek. Najbolja terapija. Ako je nema, onda je jauk. Onda je beznađe. Očajanje. A, jesmo li isti ljudi posle nesreće? Kad se poremeti red, onaj koji je ustaljen, da sahranjujemo, što kažu ljudi, po redu, pa se suočimo sa sudbinom da sahranjujemo djecu… To jeste muka, to jeste tuga… Nema veće nesreće… Ali, molitva pomaže čovjeku da na pravi način podnese susret sa takvom nesrećom i sa smrću", ističe prota Milovan.
"To je bilo nekoliko sati pred Nebojšinu smrt. Tog popodneva, tog četvrtka, on je bio podosta u lošem stanju. Trebalo je da primi i drugu hemioterapiju. Uz njega je bila njegova supruga Milica. Ona je stalno bila sa njim. Sve vreme. I ja sam bio sa njima. Smestili smo ga u krevet i nismo tada mnogo pričali. Sestre su mu priključile terapiju i ja sam otišao. Oko osam, uveče, Milica nam se javila. Kaže nam: ‘Dobro je podneo terapiju, čak se i šalio sa mnom… U petak, oko dva po ponoći…’. Bolest je bila jača. Nagla. Za mjesec dana ga nam je uzela", dodao je on sa knedlom u grlu.
Veliko iznenađenje i nevjericu kod oca izazvala je informacija da na vječnom počivalištu njegovog naslednika nije dozvoljeno postaviti pravoslavni krst u skladu sa crkvenim običajima, s obzirom na to da u Aleji zaslužnih građana važe posebna pravila uređenja.
"Nebojša je u svakoj mojoj molitvi, ali i u molitvi bratstva manastira Ostrog, Dečani i svuda gdje su ga voljeli i poštovali. U molitvi se kaže: Primite ga u svjetlost lica Božijega. I on je tamo, u toj svjetlosti", zaključio je otac Nebojše Glogovca za "Večernje novosti".
Otac glumačkog barda bio je penzionisani sveštenik koji je svaku priču o Nebojši bojio neizmernom očinskom toplinom i ponosom. Prota Milovan preminuo je 2024. godine, šest godina nakon što se rastao od voljenog sina.