"Došao je kraj": Marija Šerifović oproštajnom porukom rasplakala prijatelje

Pjevačica Marija Šerifović završila je svoj boravak na Baliju, gdje je otputovala sa drugaricom i koleginicom Jovanom Pajić radi posebnog zadatka. Nakon vremena provedenog na egzotičnoj destinaciji, pjevačica se emotivnim riječima oprostila od grupe ljudi sa kojom je dijelila nezaboravno iskustvo.

Pogledajte Marijine fotografije sa Balija: 

Osvrćući se na početak puta i odnose koje je izgradila sa saputnicima, Marija je napisala:

"I tako… Došao je kraj. Došli smo ovde kao stranci. Svako sa svojim životom, teretom, strahovima i onim sto je dugo ćutao, čak i pred sobom. Danas se rastajemo kao ljudi koji jedni o drugima znaju možda više nego oni koji nas čitavog života čekaju kod kuće. Čudno je to koliko nekome možeš da se približis za samo nekoliko dana. Koliko tuđa suza može da postane tvoja. Koliko tuđa priča može da ti objasni sopstvenu. I koliko je malo potrebno da od potpunih stranaca postanemo ljudi koji će zauvijek nositi djelić jedni drugih. Ne znam gdje će nas život odvesti, ni da li ćemo se ikada više svi naći na istom mjestu. Ali znam da posle svega što smo ovde podijelili, za mene više niko od vas nije stranac. Negdje na polovini ovog putovanja bila sam sigurna da sam došla bez razloga."

Govoreći o ličnom preispitivanju i spoznajama do kojih je došla tokom boravka na egzotičnoj destinaciji, istakla je da je shvatila dublji smisao svog odlaska:

"A ja… Negdje na polovini ovog putovanja bila sam sigurna da sam došla bez razloga. Pitala sam se šta ja tražim ovde. Šta je to sto treba da razumijem, a već nisam razumjela? Sta je to sto treba da naučim, a život me već nije naučio? Danas znam da nisam dosla slučajno. Odlazim sa porukama koje nikada nisu bile jasnije. I sa jednim neobičnim osjećajem da se u meni nešto pomjerilo. Tiho i bez velike drame. Ja sam osoba koja nema mira." 

Pjevačica je iskreno progovorila i o svojoj stalnoj potrebi za kretanjem, ali i o želji da se konačno vrati domovini:

"Ja sam osoba koja nema mira. Uvijek negdje idem, uvijek nesto planiram, uvijek postoji neko sledece mjesto, neki sledeci avion, neki sledeci razlog da ne budem tamo gdje jesam. Neko bi rekao da bezim. I mozda je u pravu. Mozda sam godinama umjela da stignem svuda, osim tamo gdje je trebalo najvise. Do same sebe... A onda se dogodilo nesto sto nisam ocekivala. Prvi put ne zelim da ostanem jos malo. Zelim kuci."

Na samom kraju svoje poruke, Marija se obratila najmilijima koji nisu boravili sa njom na ovom dalekom putovanju, sinu Mariju, majci i bliskim prijateljima:

"Svome sinu. Svojoj majci. Prijateljima. Svima onima koji me poznaju i kada cutim, koji me vole i kada nisam laka za voljeti, i koji ce mi, sasvim izvjesno, vec za dva dana jesti dzigericu. Ali danas mi cak i to nedostaje. Mozda se to zove mir. A mozda i susret sa samom sobom. Onaj u kojem shvatis da nisi morala da odes na drugi kraj svijeta da bi pronasla nesto novo, vec da bi se sjetila koliko je dragocjeno ono sto vec imaš. I ako me je ovo putovanje nečemu naučilo, onda je to da ne moram stalno negdje da stižem. Da ne moram stalno nešto da tražim. Da možda sve ono za čim toliko dugo trčim već postoji. I da me čeka kod kuće", zaključila je Marija Šerifović.