Pjevač Hari Varešanović, koji je prisutan na muzičkoj sceni četiri decenije, otkriva razliku između nekadašnje borbe za svoje mjesto na sceni, i današnjih, muzičkih takmičenja
Pevač Hari Varešanović, poznatiji po imenu benda Hari Mata Hari, osvrnuo se četiri decenije karijere koju je sada krunisao još jednim hitom "Bare".
Hari ističe da je još kao desetogodišnji dječak bio na sceni i znao čime želi da se bavi.
"Ovo je samo javna karijera, a ja sam od desete godine već bio na stejdžu. Bio je Dom kulture na Vratniku u Sarajevu, bile su igranke svakog petka. Znači, od desete godine sam ja bio na stejdžu. Ja sam znao da ću biti ovo što jesam, da ću pjevati, da ću tu biti. Tada se samo htjelo biti zvijezda. Nije bilo nikakvih: 'Da mi je Prada, da mi je Guči, da mi je auto...' Bile su starke, leviske i rejbanke. I gitara. U parku sjediš, djevojke oko tebe i to je bio život", prisjetio se Hari.
Pjevač priznaje da ga za to vrijeme vezuju posebne emocije, te da je upravo u jednostavnosti tadašnjeg života pronalazio najveću sreću.
"Toliko je ljepote bilo u malo. Toliko je to malo bilo veliko u tom malom životu. Mislim da bi to bilo i sada kada bi se život sveo na taj kvalitativni minimum".
Na pitanje da li bi, kada bi danas mogao da se vrati na sam početak karijere, nešto promijenio, Varešanović je bio jasan.
"Ja bih vas vratio zajedno sa mnom, da vidite baš kako je to. I ja bih se vratio. Sebi bih dao isto. Ništa ne bih mijenjao. Ja sam toliko zadovoljan, a bilo je tu životnih grešaka. Kao reka koja je nemirna, ide desno, ide lijevo, krivudala je, a sada je došla stvarno u svoj dio. Ogromna je kao Amazon. Ali kada se vraćam ponovo na izvor, nema šanse da bih nešto mijenjao. Taj početak sami, kada je Hari bio bistri potočić, mali izvor, tada mi je bilo najljepše".
Upoređujući nekadašnji način života sa današnjim, Hari se dotakao mladih izvođača koji danas pokušavaju da pronađu svoje mesto na estradnoj sceni. Na pitanje kako se danas dolazi do velike slave, priznao je da nema jednostavan odgovor, ali je naglasio da ne vjeruje u put koji se svodi isključivo na muzička takmičenja.
"To je jedino pitanje na koje ne mogu da odgovorim. Stvarno je veoma teško pitanje. Šta god kažem, pogriješiću. Ako im ne dam vetar u leđa, nije fer, a svi elementi u mom mozgu govore da im kažem da je pogrešno takmičarsko pjevanje. Treba svoju pjesmu praviti, treba svoj put imati. Kakav god puteljak mali, bilo kakav, samo da je svoj. Ako ima pet ljudi na tom putu, šta je? Gužva. Gužva je na putu. Svoj putić mali imate, ali svoj. I sigurno ćeš doći od tačke A do tačke B. I moraš znati šta želiš. GPS. Znači, ako sjedneš u auto, da znaš gdje skrećeš. Da imaš ideju gdje ideš i da je to neki cilj. I da ne ideš na autoput na kojem je gužva".
Varešanović smatra da je jedan od problema današnje muzičke industrije i to što televizijski formati stvaraju veliki broj novih pjevača, ali rijetko prave zvijezde kakve su nekada postojale.
"Nijedno takmičenje nije stvorilo Lepu Brenu"
"Mislim da treba svoju karijeru da grade, da se ne porede sa drugima. Ja bih sada ukinuo televizije sve. Jer televizije sve to rade zbog svojih šou-programa, zbog svojih EPP-ova i toga ko će dati pare, a ne zbog te djece. Ja ne znam ko je postao zvijezda. Kakva zvijezda?Zvijezda prava, kao Lepa Brena. Iz tih šou-programa niko. Ima možda deset srednjih pjevača, hajde tako da kažemo. Postati Lepa Brena, recimo, kao pojam nečeg najvećeg što je ikada bilo na ovim prostorima... Ima još tih imena. Ali samo svojim putem i svojim radom može neko.
Hari smatra da je razlog zbog kojeg danas nema zvijezda tog kalibra mnogo širi od same muzike, te da su se promijenili vrijeme, društvo i odnosi među ljudima.
"Bila su mnogo bolja vremena. Prvo je bilo vrijeme, ono što smo rekli, romantizma. Bilo je doba zajedništva, bilo je doba pozitivnih vrijednosti. Bilo je doba da možeš zaspati u parku da te niko ne dira. Bilo je doba blagostanja, po mom mišljenju. Bilo je doba gde smo svi voljeli muziku svih. Svi smo voljeli sve. I to je neko radio na tome, isto kao što sada neko radi na tome da niko ništa tuđe ne voli. Prije smo svi voljeli tuđe".
Karleuša snimila "Mata Hari"
Za kraj razgovora, Hari je prokomentarisao i novu pjesmu Jelene Karleuše "Mata Hari", čiji je naziv privukao posebnu pažnju upravo zbog njegovog umjetničkog imena.
"Super, ako je neka afirmativna... Bila je isto tako jedna pjesma osamdesetih, Rambo Amadeus me je zezao, ismijavao me. Jer sam tada bio ono: „Volio bih da te ne volim, volio bih da te volim“, pa se on zezao na moj račun, ali i to je bilo simpatično. E sad, ne znam koji je kontekst, ali super. Zanimljiv je naziv. Ma, što se mene tiče, naziv je perfektan".
(Republika, MONDO)