Zvijezde i tračevi

Ćerka Siniše Mihajlovića slikom zapalila Internet: Grmi u narandžastom bikiniju, bujni dekolte u prvom planu

Autor Marina Cvetković

Viktorija Mihajlović, ćerka Siniše Mihajlovića, privlači pažnju svojim atraktivnim izgledom i mnogi smatraju da liči na svoju majku Arijanu.

Izvor: Instagram printscreen / vickymiha

Ćerka Siniše Mihajlovića, Viktorija Mihajlović važi za pravu lepoticu, a mnogi kažu da je genetika odigrala ključnu ulogu, te da neodoljivo podseća na majku Arijanu.

Mihina naslednica trenutno boravi na letovanju odakle je podelila seriju fotografija, a njen atraktivan izgled nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Pogledajte:

Lepa Viktorija se baškarila na jahti u narandžastom bikiniju koji je savršeno pristajao njenoj figuri. Mnogi kažu da izgleda kao model, i da blista na fotografijama koje je podelila sa svojim pratiocima.

Još njenih slika pogledajte u galeriji:

"Moj superheroj je postao nevidljiv"

Viktorija čuva sećanje na oca, legendu fudbala Sinišu Mihajlovića, koji je 2022. preminuo u 53. godini posle duge i teške bolesti u bolnici u Rimu.

"Danas, pre tri godine, moj superheroj je postao nevidljiv. Nastavljam dalje onako kako si me naučio, tata, obećavam ti. Tvoja snaga je danas postala moja. Hvala. Zauvek", napisala je Viktorija tada.

Viktorija je bila jako vezana za oca, a dani koje je proveo u bolnici dok se borio sa opakom bolešću zauvek će joj ostati urezani.

- Sve pamtim iz ovog mesta. Pamtim miris dezinfekcionog sredstva čim bih ušla, onaj hladni miris koji mi je ostajao i napolju. Pamtim stepenice koje sam svakodnevno prelazila, jer je lift bio mračan, umoran, plašio me. Pamtim čekaonicu. Stolice od drveta koje su mi kidale kosu i ljude koji su sedeli tamo, sa tim pogledom između nade i predaje. Dovoljno je jedan pogled, u određenim mestima, da sve shvatiš o nekom. Pamtim ugao u kojem bih se presvlačila. Keceljicu, masku, navlake za obuću, skrivenu kosu. Svaki pokret bio je mali ritual pre nego što bih došla do tebe - napisala je tada na Instagramu i dodala:

- Pamtim prozor sa kojeg si mi se javljao, uvek zatvoren. Dvoje vrata tvoje sobe: otvoriti prva, zatvoriti, čekati, i tek onda ući zaista. Televizor uvek upaljen. Sendviče sa mortadelom iz bara u drugom paviljonu. I onda mi. Naši trenuci, oni koje nikome ne pričam, koje čuvam kao krhke i dragocene stvari. Jer čak i na tako teškom, surovom mestu, uspeli smo da živimo nešto lepo. I to mi niko ne može oduzeti. Sve pamtim iz ovog mesta. I tako je dobro. Ne želim da zaboravim ništa od tebe. Sve što je bilo tvoje, sve što govori o tebi, želim da nosim sa sobom, zauvek.

(Blic / MONDO)