Montenigersi su pored Nigora i Nebe imali još jednog člana Duška Nikolića koji je preminuo 1996. od leukemije.
Montenigersi su se prije nešto manje od tri decenije pojavili s hitom "Mala plava" i prvim albumom i to - kao trio. Fanovi pamte tragične sudbine Duke i Nebe, kao i pjesme koje su im posvećene.
Crnogorski hip-hop trio koji su činili Igor Lazić (Lucky boy, Niggor), Duško Nikolić (Ducka) i Nebojša Saveljić (Nebo, Sky), brat bivšeg jugoslovenskog fudbalskog reprezentativca Niše Saveljića. Ovaj trojac počeo je još 1988. godine kao Brake Boys Cross, sledeće godine su promijenili ime u Ae tell me, da bi se na kraju složili oko imena Montenigers. U međuvremenu je Duško Nikolić obolio od leukemije i više nije mogao da nastupa.
Ostao je u sjenci kao autor tekstova, ali još ravnopravan član Monteniggersa, koji su prvi zapažen nastup imali 1996. godine, na Radijskom festivalu sa pesmom "Mala plava". Iste godine izdali su debi album "Tajna marenda", s kojeg se izdvojio hit "Ducka Diesel". Nedugo nakon objavljivanja, Duško Nikolić Ducka preminuo je nakon dugogodišnje borbe sa teškom bolešću.
Igor je u grob položiio primjerak CD-a koji nije dočekao, iako su mu rekli da to ne radi.
"Na Duletovoj sahrani ja sam u grob ubacio naš zajednički CD. Napravio sam glupost, ali odakle sam ja to znao. Htio sam da on sluša taj CD u tom nekom drugom svijetu. Ali rekli su mi da ne bi trebalo u grob stavljati stvari od živih ljudi, posebno ne slike. Jedan vidovnjak mi je rekao da smo tada automatski zakopali i sebe i svoje karijere. Onda su se posle dešavale neke čudne stvari, nisam smio to da mu stavim u grob", ispričao je svojevremeno Niggor za "Balkan Info" i dodao da je jako čudno što je cio taj drugi album Montenigersa bio neka vrsta predskazanja.
"Jedino se jedna pjesma za sada nije ostvarila. U jednoj pjesmi ima dio koji kaže - 'Vazda sam isti i na nebu i na pisti, i biću takav dok me neko ne počisti'. Onda se to Nebojši nije dopalo jer je to on repovao pa je prepravio i onda je bilo - 'Dok me starost ne počisti. Međutim desilo se da ga je neko drugi počistio'", ispričao je Niggor.
Rekao je da i na kraju pjesme koja se zove "2028" Nebojša ga pita - "Hoćemo li preživjeti?".
"A ja mu odgovaram - 'Ne, ne, ti nećeš preživjeti'. To se obraća kao neki demon. Onda u pjesmi 'Tako ti je mala moja' koja je parodija Bijelog dugmeta kod nas stoji - 'Ej, stani, stani jadan' i čuje se kočenje i lomljava kola. A Nebojšina djevojka koja je poginula sa njim u toj saobraćajnoj nesreći govorila je tom liku - 'Stani jadan, stani ubićeš nas, uspori'. Bilo je preživjelih koji su to posvjedočili. A posebno pjesma , 'Voljeli bi da si tu' - koja dobija na značaju tek kad se sve izdešavalo. Stih koji pjeva Nebojša ide - 'Srešćemo se na nebu, samo zazviždi, znaćemo da si to ti'", ispričao je Niggor.
Godinu dana nakon smrti Duška, za Montenigers znao je cio region, a najpopularniji klubovi ljuljali su se uz njihov hit "So i tekila". Ta godina je, međutim, bila i godina kraja Monteniggersa. Nebojša Saveljić poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Podgorica - Cetinje 31. oktobra 1999. godine. Imao je 28 godina, a s njim je poginula i njegova djevojka Tanja. "Ne brže od života", koju je Igor Lazić snimio sa Vladom Georgievim, posvećena je Nebojši.
Nove tragedije su vrebale sa drugih strana. Ni poslednji član Monteniggersa nije bio pošteđen bitke za sopstveni život. Godinama se borio sa tumorom hipofize, koji je, na sreću, uspio da pobijedi.
"Nekada se i sam sebi divim jer ne znam odakle mi snaga. Posle situacije koja je zadesila mog brata Gorana kada mu je umrla ćerkica, stalno sam sebi postavio pitanje kako on uspijeva da izdrži jer ne postoji bol koji s tim može da se poredi. To je bila porodična tragedija, ali ne može se porediti moja ljubav prema njoj u odnosu na njegovu, i mada mi je bila kao dijete, to nije isto. Osim toga, gledao sam i moju majku koja je izgubila muža i na koji način se ona borila s tim gubitkom. Jednostavno, morao sam da budem hrabar kako zbog sebe, tako i zbog njih, trudio sam se da ne prolupam. Takav je život, sastavljen je od uspona i padova", rekao je Igor svojevremeno za domaće medije, a jednom prilikom je progovorio i o amajliji koja mu je napravila pakao od života.
Jednom prilikom otišao je, kako kaže, kod vidovnjaka koji mu je dao amajliju koju je trebalo da čuva i koja je trebalo njega da čuva, uz upozorenje da niko osim njega ne smije da je dotakne.
"Teško mi je o tome da pričam i jako čudno, misliće neko da sam poludio. Imao sam nešto što sam morao da čuvam i da to čuva mene, i to niko nije smio da dira. Moj otac je to našao i pomisilo da je droga, pa sam ja poludio što je on to uzeo u ruke. Ubrzo posle toga počele se da se ređaju tragedije. Iznenada mi je bratu umrla ćerka, koja je imala trinaest godina. Prije toga mi je otac stradao u saobraćajnoj nesreći kao pješak. Onda sam se ja razbolio, dobio tumor na mozgu i liječio se godinama. Bio sam sam sa sobom neko vrijeme i borio se svojim nekim demonima", ispričao je Niggor, koji uprkos svemu što je prošao ističe da je ponosan na sebe što je ostao normalan i da je život neprestana borba.