Zvijezde i tračevi

U rupi od klozeta nalazio hranu: Čuveni glumac oca upoznao tek sa 9, kada je izašao iz zatvora, dosije ga šokirao

Autor Jelena Sitarica

Voja Brajović jednom prilikom otkrio je nepoznate detalje o svojoj porodici

11. 5. 1949. Voja Brajović
Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Proslavljeni glumac Voja Brajović podijelio je jednom prilikom potresne detalje iz svog ranog detinjstva, otkrivši da je oca prvi put upoznao tek kada je on izašao iz zatvora.

Brajovićevi roditelji su u brak stupili veoma mladi, pri čemu je majka imala svega 16, a otac 22 godine. Voja je rođen 1949. godine, a kada je imao samo devet mjeseci, u njihovu kuću su upali nepoznati ljudi koji su mu odveli oca, a porodicu istjerali.

Majka se tada sa dvoje male djece vratila u rodno Valjevo, godinama ne znajući gdje joj se suprug uopšte nalazi. Nakon dugogodišnje potrage, pronašla ga je u zatvoru Stara Gradiška, dok je prethodno bio zatvoren i na Golom otoku zbog, kako glumac navodi, besmislica.

Ponižavanjem do spasenja života

Dok su boravili u zatvoru, osuđenici su bili izloženi strahovitim torturama. Međutim, Brajovićevog oca spasila je nevjerovatna situacija iz prošlosti, kada je kao partizan tokom oslobađanja Prozora spasao život jednom mladiću pruživši mu konja da pobjegne. Iste te 1950. godine, taj mladić se našao na poziciji surovog nadzornika u zatvoru Stara Gradiška.

Nadzornik je stalno, pred svima, ljutito ponižavao Brajovićevog oca naređujući mu: "Bandit Brajović, marš na pranje klozeta!". Njegov otac je tek kasnije shvatio da mu je on na taj način zapravo spasavao život, jer mu je u znak zahvalnosti pored rupe u klozetu kradom ostavljao ostatke hrane zamotane u novine.

Pročitao dosije oca

Glumac je kasnije imao priliku da pročita zatvorski dosije svog oca. Brajović ga je opisao kao tragikomičan:

"Tragikomično. Tragična situacija sama po sebi, a kad pročitate dosije postaje potpuno komično. Sve to govorim slikovitosti radi, zbog impulsa optimizma života u siromaštvu, u neprilikama vis maior, u nepravdi. Optimizam u teškim trenucima. Ovo vrijeme bih okarakterisao upravo tako. Vjerujem da i danas ima optimizma, i razloga za njega. Nije optimizam to što jeste samo kada je toplo, udobno i ugodno. Optimizam se rađa i kada je najteže, jer bez njega nema života, nema dalje. To govorim ja koga, vjerovatno s pravom, smatraju defetistom i čovjekom koji vazda ima mračne vizure".

(Blic.rs/MONDO)