Ljubica Adžović proslavila se u filmovima Emira Kusturice, a uprkos slavi, imala je težak život prepun izazova
Ljubica Adžović bila je jedan od onih rijetkih ljudi koje život pronađe na neočekivanim mjestima, a talenat ih izvede na veliku scenu. Rođena u Skoplju, rasla je daleko od svjetla reflektora, ali je imala dar koji se ne uči — iskrenost, snagu i prirodnu harizmu koju je filmska kamera voljela od prvog trenutka.
Kusturica ju je prvi put ugledao u romskom naselju Zaograd kod Sutomora, gdje je živjela skromno, zarađujući gledanjem u karte kako bi prehranila brojnu porodicu. Taj susret ga je uvjerio da je pred njim nebrušeni talenat, pa ju je doveo pred kameru.
Na filmu je debitovala 1988. u "Domu za vješanje" kao baba Hatidža. Uloga naturščika donijela joj je veliku pažnju i put u Kan, što je za nju, običnu ženu iz Crne Gore, bilo gotovo nestvarno. Kusturica ju je kasnije ponovo angažovao u filmu "Crna mačka, bijeli mačor", gdje je kao baba Sujka postala jedna od najprepoznatljivijih figura filma i stekla blisko prijateljstvo sa Brankom Katić.
Odbila ponude iz inostranstva
Iako je dobila ponude iz inostranstva, posebno iz Njemačke, Ljubica ih je odbijala, ponavljajući da želi da glumi samo za Kusturicu, jer se uz njega osjećala sigurno i najslobodnije.
Bavila se i gatanjem
Majka devetoro djece, često je govorila da radi sve — pa i gledanje u karte na plaži, a sve kako bi mogla da obezbijedi porodicu koja je brojala 11 gladnih usta. Upravo ta jednostavnost i posvećenost činile su je posebnom i van filmske umjetnosti.
U starijim godinama živjela je između Francuske i Švedske. Godine 2001. tražila je politički azil u Francuskoj zbog straha od crnogorske mafije, ali se 2006. vratila u Crnu Goru, gdje je ubrzo preminula u 82. godini.
Optužena za gnusni zločin
Uoči smrti pogodila ju je lažna vijest koju je jedan novinar greškom povezao sa trgovinom djecom. Informacija je brzo demantovana, a Ljubica je time postala još jedna žrtva nepažnje i površnosti medijskog sistema.
Nakon njene smrti, Emir Kusturica je javno izrazio duboku tugu zbog gubitka svoje saradnice i prijateljice. U emotivnom sjećanju, rekao je:
"Ljubica je bila talenat koji se rijetko rađa. Svaki kadar koji smo zajedno snimili bio je neponovljivo iskustvo. Volio sam da radim sa njom – njena energija, prisustvo i instinkt nadmašivali su mnoge profesionalce. Žalim zbog njene smrti. Ona je bila dragulj koji se ne zaboravlja."