Branislav Lečić prisjetio se dana provedenih na Hilandaru i dodao da bi i sada mogao da se zamonaši.
Branislav Lečić, koji je nedavno odustao od tužbe upućene koleginici Anđeli Jovanović, bio je na korak da digne ruke od glume i da se zamonaši u manastiru Hilandar na Svetoj gori.
Kako je jednom prlikom ispričao, on je u zadužbini dinastije Nemanjića tri mjeseca živio kao monah. Lečić je tada istakao da mu nije padalo teško da radi na manastirskom imanju i u kuhinji i da bi i sada mogao da se ponovo okuša u svemu tome. Kada se odlučio na ovu avanturu 1991. godine, imao je tek 33 godina, a jedina satisfakcija bila mu je da upozna svoju religiju.
"U Hilandaru bih mogao da provedem cio život, siguran sam u to. Tamo sam dobio svoju monašku odoru, radio sam u vinogradu i u kuhinji, pripremao drva... U Hilandar sam došao s ambicijom da tamo ostanem duže vrijeme. Nisam mogao da predvidim koliko, ali sam dobio odobrenje beogradske patrijaršije da ne budem turista nego jedan od iskušenika. Vrijeme sam provodio s monasima, nisam izlazio iz njihovog kruga. Imao sam svoju monašku odoru, radio sam u vinogradu i u kuhinji, pripremao drva i sve ostalo što je bilo potrebno. Tada sam imao 33 godine, to je bilo pet godina prije nego što sam se oženio prvom suprugom", ispričao je glumac.
Danas, 33 godine kasnije, Lečić kaže da bi mogao da se zamonaši, i to trajno, ukoliko osjeti potrebu za tim.
"Otišao sam u Hilandar zato što je to duhovno mjesto pravoslavne vjere, kojoj mi pripadamo. Pošao sam od toga da izučavanje duhovnosti mora da počne od mjesta gdje ste rođeni. Ja sam rođen u Srbiji, ona je moja majka, zemlja koju volim i pripada korpusu pravoslavne religije. Zato sam morao da odem na sva ta svijeta mjesta kako bih osjetio tu njihovu energiju. Hilandar je mjesto gdje bih mogao da provedem cio život, siguran sam da bih mogao da živim monaškim životom", rekao je Branislav.
Vrijeme provedeno u manastiru, gdje važe posebna pravila za njega, bilo je bogato iskustvo koje mu je pomoglo da se bolje snađe po povratku u surovu stvarnost kakva je bila devedesetih na ovim prostorima.
"Kada sam se vratio, vidio sam da se u Srbiji nešto čudno, vrlo loše dešava. Onda se dogodio 9. mart. Bio sam na ulicama, pred vodenim šmrkovima, tenkovima", prisjetio se Leka svog učešća u demonstracijama protiv Miloševićevog režima.
(MONDO/ Kurir/ Katarina Bojović)