Sveštenik Ivan Crnogorčević i njegova supruga Danica stvorili su pjesmu "Veseli se, srpski rode", koja je postala svojevrsna himna širom regiona
Sveštenik Ivan Crnogorčević i njegova supruga Danica stvorili su pjesmu "Veseli se, srpski rode", koja je postala svojevrsna himna širom regiona. Bez ove pjesme ne može se zamisliti nijedno slavlje u našem narodu, a popadiju Danicu mnogi nazivaju omiljenom pjevačicom prvog reketa svijeta Novaka Đokovića.
Supružnici njeguju vjeru i tradiciju u svom domu, a za božićni dvobroj Kurira Danica ističe da im njihova djeca Kasijana, Jovan, Đurđija i Sava pomažu u pripremi Božića.
Na samom početku razgovora, umjetnica i pjevačica duhovne i etno muzike istakla je da se veoma raduje koncertu u beogradskoj MTS dvorani 29. januara.
,,To će biti moj drugi koncert u Beogradu, prvi je bio u Šumicama prošle godine. Naišla sam na veliki odaziv publike i ne sumnjam da će i ovaj biti uspješan kao i prvi, jer smo sad uigraniji. Pratiće me orkestar profesionalnih svirača. Publika može da očekuje autorske pjesme mog supruga i mene. Pored pjesme "Veseli se, srpski rode" i drugih etno-pjesama, ljudi uglas pjevaju i duhovne pjesme, što mene posebno raduje. To je veliki uspjeh i to mi je najlepši i najsrećniji trenutak na svakom koncertu'' kad na početku vidim dječicu i stariju populaciju kako zajedno od početka do kraja pjevaju pjesme našeg Svetog vladike Nikolaja (Velimirovića) - "Govori, Gospode", "Vjera naša, vjera slavna", "Marijo slavna", "Mi smo djeca neba"... Zatim slijede tradicionalne pjesme sa drugih područja - bugarskog, makedonskog, ruskog i grčkog.
Kakve su vaše misli o Božiću i kako se on proslavlja u vašem domu?
,,Božić je rođenje ili rođendan našeg Gospoda Isusa Hrista. To je jedan od najvećih praznika kod nas i u cijelom hrišćanskom svijetu i jedan od najvažnijih datuma u našoj istoriji. Božić je radost. Kako se bliži, mi svi u kući osjećamo radost. Dok traje božićni post, pripremamo se u tihoj radosti. Na Badnje veče, dok ložimo badnjak, pjevamo pjesme posvećene badnjaku, a na dan Božića pjevamo radosne božićne pjesmice. Osnovno je da odemo na liturgiju i pričestimo se, i tako dječici pokažemo suštinu praznika, a to je u crkvi. Posle odlazimo u dom, slijedi ručak i božićna česnica, u koju se stavlja novčić. Kome on zapadne, imaće sreće cijele godine.''
Koliko vam djeca pomažu u pripremi i ukrašavanju doma, pravljenju česnice i svim božićnim običajima?
,,Djecu nikad ne isključujem iz priprema, onoliko koliko je to u njihovoj moći i koliko im je zabavno. Najviše ih oradošćuje kićenje badnjaka na Badnji dan. Tokom noći kažem im da će doći Sveti Nikola i da će im ostaviti poklone ispod badnjaka, zbog čega su veoma srećni. Vole i da pomažu kod pravljenja česnica i kolačića. Svako od njih pravi svoje male česnice.''
Nedavno ste postali roditelji po četvrti put. Koliki je danas izazov izvesti djecu na pravi put i vaspitati ih u duhu naše vjere, pored svih iskušenja koja nas okružuju? Kako su ostala dječica prihvatila najmlađeg člana porodice?
,,Svi smo željno iščekivali našeg Savu, šestog člana porodice. Bebica je malo poranila, jer su svi pitali dok sam bila trudna: "Kad će bebica?" Radost je još umnoženija. Kako smo dobijali koje dijete, radost je bila sve veća. Sad sa Savom je najveća. Svi su ga lijepo prihvatili, nije bilo ljubomore. Svi se igraju s njim i pomažu mi. Što se tiče vaspitanja, to je velika i neprestana borba, dosta je iscrpljujuće. Čak i najmanji propust može da se odrazi mnogo dublje. Djeci morate da budete posvećeni 24 časa i da im date sebe, a ne mobilni telefon. Djeca moraju imati oca i majku, a da između njih bude Hristos.
Dobili ste i orden za mnogodetnu porodicu. Koliko vam to priznanje znači i kakvi su utisci? Planirate li još djece?
,,Velika je čast što je naša porodica odlikovana od strane našeg patrijarha Porfirija i ruskog ambasadora u Srbiji Aleksandra Bocan-Harčenka. To je podsticaj za dalje, a da li će biti još djece, to je Božja volja. Ni ovo četvoro nismo planirali. U djeci je sreća.''
Na pitanje Kurira sta je sa kaznom koja se pominjala prosle godine nakon nastupa u Podgorici, Danica je odgovorila:
,,Nije bilo nikakve kazne, a nije bilo ni razloga za to. Ta himna datira još iz 1863. godine. Ja nju nisam prva izvela, to su radili i mnogi drugi prije mene. U tom trenutku je to nekom zasmetalo. Svima je jasno o čemu se tu radilo. To je bila priča koja je bila preuveličana od strane njih, ali izmirili smo se i daće Bog da sve bude u redu. Najbitnije je da širimo ljubav među sobom i prihvatamo jedni druge, pošto je Crna Gora multietnička država.''
Pesmu "Veseli se, srpski rode" pevaju svi, a postala je i nezvanična himna naših sportista. I Novaku Đokoviću je jedna od omiljenih. Kako gledate na njen uspjeh i jeste li to mogli da zamislite kad ste je prvi put otpjevali?
,,Nismo to očekivali ni suprug ni ja. On možda jeste, ali ja nisam. Nikad neću zaboraviti svoju reakciju kad je naš Novak zapjevao našu pjesmu u Beogradu i izrazio želju da čuje baš nju. To je za nas bilo veliko priznanje i, zahvaljujući njemu, ta pjesma je dosegla neke visine u smislu da bude prepoznatljiva, jer on je broj jedan u svijetu i mi možemo samo da se ponosimo. To što je himna naših sportista i to što su je pjevali na balkonu Skupštine grada Beograda je samo još jedan korak dalje. Radujemo se svakoj sledećoj pjesmi. Mogu slobodno da kažem da mi krepimo i obrazujemo narod svojim pjesmama, jer je sve manje ljudi koji čitaju o svojoj istoriji. To je suština našeg stvaralaštva.
Koliko se danas može živjeti od etno i tradicionalne muzike kad znamo da kod nas već decenijama preovladavaju neki drugi žanrovi?
,,U ovo nisam ušla da bih zaradila novac. Ova muzika nema neke prosperitete u tom smislu. Više je namijenjena humanitarnim akcijama i dešavanjima. Motiv nam je bio da ljudi upoznaju istoriju našeg naroda i da shvate kakvu poruku šalju naše pjesme. Muzika je slika jednog naroda i nismo htjeli da u svijet ode slika samo nekog od tih žanrova koji su popularni trenutno. Pjesma ne treba da se sastoji od samo dvije-tri riječi i neke psovke i golotinje, već treba da shvatimo da je naša tradicija nešto potpuno drugačije od onog što se plasira u javnosti. Veliki broj ljudi iz inostranstva, drugih nacija i vjeroispovesti mi se javlja da iskaže veliko zadovoljstvo što su otkrili ovu vrstu muzike.''