Hrvatski muzički kritičar Hrvoje Horvat u svom autorskom tekstu tvrdi da je Bora Čorba "bio ispred" Đorđa Balaševića.
Hrvatski muzički kritičar Hrvoje Horvat nedavno je izazvao pravu buru u regionu svojom autorskim tekstom u kome upoređuje Boru Đorđevića, frontmena Riblje čorbe i kantautora Đorđa Balaševića, iznoseći svoj stav da je Bora bio bolji pjesnik od Đoleta.
"U vrijeme kada se kompromiserski Balašević složno i nekritički uzdiže na nivo svijeca, jedan drugi, ali veliki srpski autor, zbog svog jezičkog znanja i kasnije političke pozicije četništva 90-ih, je u drugom planu, čak i iako je u “realnom vremenu” 80-ih bio ispred Balaševića. U poređenju sa kompromisnim Balaševićem, Bora Đorđević je bio mnogo bolji pjesnik koji “ratuje sam”. Međutim, istorija umjetnosti je vidjela slične paradokse, pa i Boru Đorđevića treba posmatrati prema onome što je uradio u stvarnom “tajmlajnu“, prije nego što je “us*ao motku“ problematičnim stavovima i izjavama. Ali ničije izjave ne mogu da ponište ono što je radio ranije, a Đorđević je uradio mnogo važnih stvari", piše Horvat u autorskom tekstu za Večernji list.
On ističe da se Bora, kao retko britak autor, ranije posvađao sa veteranskim udruženjem, feministkinjama, crkvom i suprugom.
"Sa njim su budale ginule za ideale, borci umorni, vukli ga po forumima SK kao državnog dušmana br. 1. itd. Bora Đorđević je donekle oslobodio govorni prostor rok muzike bivše Jugoslavije, pa je bilo nerealno očekivati da će posle ućutati, makar i pogriješio. Nije tajna da su prvih pet albuma Ribljeg čorbe i šest Azre mnogima, pa i meni, bili omiljeno štivo prve polovine osamdesetih. Za razliku od Bijelog Dugmeta koji je bio simpatičan i sve manje sniman nakon “Doživjeti stota“, novi autorski dvojac Bora Đorđević/Branimir Štulić ih je pretekao u periodu do 1984. godine. Bilo je to prije vremena “kulture otkazivanja” i kada preslušate peti Čorbin album “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju”, jasno vam je koliko se scena promjenila. Ukratko, za razliku od danas, kada rok muzika često ne govori ništa, ili ništa bitno, tada je pljunula “istini u oči“", napisao je Horvat.
Đorđević je, ističe, bio brutalno iskren i emotivno ubjedljiv, i to ga izdvaja od tadašnje scene.
"Slušajte istovremeno objavljen album Dugmeta sa Tifom i vidjećete razliku između konzervativne uspavanke i “slobodnog mišljenja“ autentičnog pjesnika na strani stvarnog života. Može li Riblja čorba postojati u javnom prostoru Hrvatske? Naravno da može i treba, posebno ako je riječ o ranim albumima grupe, koji su kreativno bili među vrhuncima jugoslovenske rok scene. Album "Muzičari koji piju" jedini je koji je grupa izdala 1984. za zagrebački Jugoton, a upravo ove nedelje reizdat je na novom vinilu. Tek kasnije je Bora Đorđević svojim političkim stavovima i klevetama dosolio rane dojučerašnjim poklonicima u Hrvatskoj, ali je, mora se priznati, barem bio pošten. Naime, za razliku od mnogih kompromisnih “mirotvoraca” sa estrade koji su podilazili publici “tu i tamo”, Bora je uvijek govorio svoje mišljenje i imao brz i oštar jezik, kao i u svojim tekstovima", napisao je između ostalog Horvat.