Internetom već godinama kruži priča da je čuveni Volt Dizni već više od 50 godina u komi i da čeka da se pronađe lijek za njegovu bolest, pa da ga "probude", ali šta je zapravo istina!
Teško je tačno odrediti kada su i kako tačno počele glasine o tome da je Dizni zaleđen. Početkom 1967. godine, samo nekoliko nedelja nakon njegove smrti reporter tabloida "The National Spotlite" tvrdio je da se ušunjao u bolnicu u kojoj je Dizni proveo poslednje dane i vidio čuvenog umetnika u kriogenom metalnom cilindru! Tabloid je kasnije priznao da je vijest izmislio, ali je priča nastavila da živi.
Neki su nagađali da je Dizni čitao knjigu Roberta Etingera iz 1964. godine, "Perspektiva besmrtnosti", koja je na jednom mjestu govorila o vjerodostojnim i manje vjerovatnim aspektima nauke o krionici. Ipak, nema dokaza da je Dizni ikada čuo, a kamoli čitao ovu knjigu. Jedna od njegovih ćerka, Dajan je 1972. javno dematovala glasine.
"Nema apsolutno nikakve istine u tome da je moj otac, Volt Dizni, želio da bude zamrznut. Sumnjam da je moj otac ikada čuo za krioniku", istakla je ona.
Milioni djece širom svijeta i generacija ljudi koji su odrasli na Diznijevim crtaćima možda bi se i obradovali mogućnosti da tvorac Miki Mausa i Paje Patka "magično" oživi i ponovo bude među nama, ali istina je da se to neće dogoditi i da je riječ ipak samo o - urbanoj legendi.
Volt Dizni bio je strastveni pušač još od Prvog svetskog rata. U godinama koje su uslijedile zaposleni u kompaniji su uvek znali kada on dolazi jer bi se čuo karakteristični suvi kašalj, a poslednje godine života bio je i vidno iznemogao i iscrpljen.
Dugo je bolovao od hronične opstruktivne bolesti pluća, kao i od teškog oštećenja kičme usled pada sa konja dok je igrao na holivudskom polo turniru '30-ih godina prošlog vijeka.
Početkom novembra 1966. Dizni je počeo da se žali na jak bol u vratu i nogama zbog kog mu je postalo teško da radi. Rendgenski snimak grudnog koša otkrio je tumor veličine oraha u lijevom plućnom krilu, a onkološki hirurzi su preporučili hitno uklanjanje većeg dijela lijevog pluća.
Operacija je izvedena 6. novembra iste godine. Dizni se žalio na kratak dah, ali jednom kada su hirurzi pristupili operaciji otkrili su da je pravi problem to što se rak pluća već proširio na limfne čvorove i druge djelove tijela.
Uvijek energičan, Dizni je nakon operacije postao sijenka čovjeka kakav je bio, a hemoterapija je činila da se osjeća još nemoćnije. Iako je silno želio da se vrati na posao, nikada više nije kročio u svoj voljeni studio. Dvije nedelje nakon operacije Volt Dizni je hitno vraćen u bolnicu. Umro je 15. decembra 1966. Bilo mu je 65 godina.
Volt Dizni je kremiran dva dana nakon smrti, a urna u kojoj je bio njegov pepeo je sahranjena u porodičnom mauzoleju na groblju Forest Lavn u Glendejlu u Kaliforniji. Bila je to mala privatna služba kojoj su prisustvovali samo njegova žena Lilijan, njegove ćerke i njihovi muževi i djeca. Po Diznijevoj izričitoj volji, nije organizovana javna sahrana.