Zoran Kalezić je slomljen zbog odlaska koleginice i prijateljice Merime Njegomir, ali i drugih kolega.
Čuveni pjevač narodne muzike Zoran Kalezić zbog raka pluća nedavno je operisan u Podgorici, a prije nekoliko dana napustio je bolnicu i trenutno je na kućnom oporavku.
Pjevač je govorio o teškoj muci i otkrio da je tokom svoje borbe s opakom bolešću tješio i prijateljicu Merimu Njegomir na samrtnoj postelji. Poslednje riječi je pjevačica koja je preminula 20. novembra, razmijenila upravo s dragim kolegom i prijateljem koji je i ranije, u svakoj životnoj situaciji, bio uz nju.
"Svakodnevno smo pričali, iskreno smo govorili jedno drugom. Ona je znala da ja imam kancer, ja sam znao da ona ima kancer, ona meni o svojoj boljki, ja njoj o svojoj i tako, sve smo pričali", teška srca se prisjetio pjevač nedavnog perioda.
"To je prijateljstvo koje se ničim nije pokvarilo ni u jednom trenutku, sve do zadnjeg dana i baš mi je teško što je otišla. Ja nisam zvao njenu porodicu, nisam iz te priče da se ja oglašavam, kako to mnogi rade, ja svoju tugu nosim sa sobom, znaju. Ko to zna, on zna, a njena djeca znaju sve. Mnogo mi je teško zbog nje, ali onda kažem sebi: 'Ako je Bog tako htio da skrati njene muke, jer to onda nije život, to je mučenje, otišla je na neko ljepše mjesto koje je obezbijedila sebi svojom pjesmom i pjevanjem, sa svim što je učinila za našu kulturu, muziku i uopšte za našu profesiju'. Ljude treba poštovati i za života, a ne samo kad odu, jadno se osjećam kad vidim kako moje neke kolege žive, na koji način", rekao je Zoran Kalezić.
Kalezić se zatim osvrnuo i na nedavni prerani odlazak još jednog vrsnog pjevača i čovjeka koji ga je pogodio poput Merimine smrti, Marinka Rokvića.
"Bio sam na teškim mukama kada su umrli meni dragi ljudi, prvo Marinko Rokvić, pa moja drugarica Merima. Otišli su dragi ljudi, mili. Sve zavisi koliko ste bili bliski s nekima od njih, nismo svi jednako bliski, a opet ne bih htio da povrijedim nikog. Danas je teško shvatiti da se može biti prijatelj sa ženom i da ostane i opstane kao jedno iskreno prijateljstvo, danas ljudi ne vjeruju ničemu, pa ni tome. E, takav je bio moj odnos sa Merimom Njegomir.
Kad sam ja bio već popularan i zvijezda, Merima je dolazila da pjeva u Podgoricu. Ona je čula, to se znalo, svi su znali da moja majka šije najljepše haljine u Crnoj Gori, ona je došla kod moje majke da joj šije haljine, ali i potajno da upozna i njenog sina pjevača, tada mladog, visokog 210, divne oči... Ja se sad šalim na svoj račun, ali tako sam upoznao Merimu. Otada, pa do njenog poslednjeg dana čuli smo se svakodnevno, samo mi se nije javila taj dan kad je umrla. Odmah sam rekao svojoj ženi: 'Bogami se bojim za Merimu!'.