Opjevao je mnoge žene iz svog života, ali ova ga je najviše zaboljela.
Toma Zdravković pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu.
Najtužnija pjesma Tome Zdravkovića napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju. U pitanju je pjesma "Buket bijelih ruža" koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitvino krije najtužniju, istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.
Toma Zdravković je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studentkinju Slavicu. Volio je toliko da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.
Jedna situacija sa Slavicom bila je veoma neprijatna.
"Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmijevali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela "Balkan", a ona se pojavila tek posle ponoći", kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško, neizlečivo bolesna i da želi da ga vidi. Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma. Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obavešten da je njegova ljubav umrla.
Pogođen njenom smrću, napisao je najdriljiviju pjesmu u karijeri.
"Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava "baba roga"", pričao je Toma jednom, objašnjavajući kako je nastala pjesma "Buket bijelih ruža".
OTPJEVAO JE SAMO JEDNOM, PLAKAO I ON CIJELA SALA: Posvećena je Slavici koja je umrla sa 20 godina
Ovo je tekst pesme kojom je Toma opisao sve:
Majko draga uberi mi
buket belih ruza
zavi ruze divno cvece
u maramu crnu
Da odnesem svojoj dragoj
pokraj odra njenog
da poljubim usne njene
mrtve, potamnele
Zbog cega si tako mlada
morala da umres
i mrtvu te volim duso
moj zeleni cvete
Moj ce zivot uvenuti
bez ljubavi tvoje
i u grob cu s tobom leci
najmilije moje
Sad na grobu dvoje mladih
majke oplakuju
otvori se crna zemljo
vrati decu nasu
Jos su mladi da im lice
crna gruda skriva
otvori se zemljo crna
vrati moga sina
