Toma je u rodni kraj dolazio rijetko i uvijek na dan-dva, al' kad dođe, svima lijepo - kockarima, prostitutkama, gazdama kafana, prodavcima... Svi su trljali ruke, piše Kurir.
A posebno je volio sirotinju. Jer i sam je bio puka sirotinja. U školu je krenuo obučen u prteni džak, s prorezanim rupama da provuče ruke, priča Kuriru Vladeta Zdravković (60), čiji otac Miodrag bješe najbolji dug legendarnog Tome Zdravkovića.
Pečenjevce. Na desetak kilometara od Leskovca. Najpoznatije baš po Tomi Zdravkoviću. Jeste da je Toma rođen 1938. u Aleksincu, al' ga ni pamtio nije jer njegov otac pred sam Drugi svjetski rat riješi da se s porodicom vrati u rodno Pečenjevce. A tamo je danas ruinirana kućica zarasla u korov, ali i živa sjećanja na slavnog zemljaka.
Pod ogromnim orahom skrivena plava kapija. Ne može joj se prići, a kamoli kroz nju proći. Na dnu velikog dvorišta, od krošnji drveća se i ne vidi kućerak. Miodrag Rakić, legenda ovog sela i kraja, skida s eksera parče zarđale žice, Kurir se probija kroz travuljinu. Upeklo. Može nas nešto i pojesti. Ovdje odavno niko nije kročio. Na tremu, pred vratima s katancem, sto s kariranim stolnjakom. Onim kafanskim. I stari lonci puni vještačkog cvijeća. Onog grobljanskog. Dva raspadnuta kauča i kredenac od prije Hrista, što se kaže. A na njemu zaboravljeni limeni tanjir i oval. Tu je i dvokrilni ormar. Na ofingeru sako i suknja, navodi Kurir.
- Tomine majke, liči mi tako - Miodrag će za Kurir.
Na stolu Tomine fotografije i prazan tanjir. Milje preko peći na drva. Na zidu uramljene slike, na jednoj se nazire djevojka.
- To mora da je Tomina sestra, umrla je mlada s dvadeset i kusur godina - kaže Miodrag za Kurir.
Imao je Toma i tri brata. Poznati Novica umro je prije mjesec dana. Odnio ga rak, kao i Tomu. Ove jeseni će 30 ljeta kako je otišao veliki pjevač i boem.
Sjeta neka neobjašnjiva obuzme čovjeka na ovom pragu...
- Htjeli smo prije desetak godina od kuće da napravimo muzej, ali vlasnika je mnogo, komplikacija još više i morali smo da odustanemo. Žalosno je ovako. Sramota nas je kad ljudi dođu da vide Tominu kuću - Miodrag kaže za Kurir.
Nikad nije imao vozačku
Sve kažnjavao, a Tomu jurio da se slikaju
Svi su znali da Toma nikad nije imao vozačku i svi su na to žmurjeli.
- Čuveni leskovački saobraćajac Kode, koji je bio strah i trepet za vozače, došao je u Pečenjevce samo da se slika s Tomom. To da dozvolu nema, a vozi nije se pominjalo - kaže Miodrag za Kurir, dok u telefonu pokazuje čuvenu sliku.
Ali na ponos im je Tomina priča. Kafana u centru sela. Kraj česme koju seljani podigoše svome Tomi uz ispisane njegove riječi "Dao sam vam svoju dušu". Unutra slike i ploče na sve strane, pa i bista. Saša Cekić, koji s drugom Stanišom Cvetkovićem otvori kafanu, priča Kuriru da dolaze ljudi sa svih strana - Slovenci bijahu neki dan, pa čak i Šveđani. Ko god prolazi auto-putem, eto ga da vidi odakle je Toma. Uz njega se i danas pije i tuguje...
Znao je Toma da za noć sve popije do poslednje pare... Da ujutru ni za 'leba nema.
- Sve pare s turneje po Kosmetu spiskao je za dan u leskovačkoj kafani "Dale". A bilo je to možda ko sadašnjih 50.000 eura. Odveze ga moj otac do Prištine, jer Toma nikad dozvolu nije imao, ali jeste vozio "ford granadu", da uzme honorar. I pola para da mom ocu da ih čuva kako bi ih kasnije dao ženi Goci. A s drugom polovinom da časti cio Leskovac. I u subotu veče zasjednu u kafanu, a već u pet ujutru Toma veli: "Ja nemam ni dinara više." I otac mu da onu polovinu. U nedelju veče opet nema ni dinara, pa mu moj otac plaća hotel u Leskovcu da prenoći, a ujutru ga službenim autom vozi u Beograd - kazuje Vladeta za Kurir.
Živo se sjeća i čuvene 1982. i polufinala kupa UEFA između niškog Radničkog i njemačkog Hamburgera.
- Toma, otac i ja zaglavimo u čuvenoj kafani "Sloga". Da nam nije bilo Kneževića, predsjednika Radničkog, ne bismo ni ušli na stadion. Toma obukao zelenu vijetnamku, a pod njom sakrio vino. I toj gužvi i guranju razbi mu se "carica milica". Tribine tad nisu imale sjedišta, negu su svi novine donosili da na njima sjede. I samo s vrha tribine do dna poteče crno vino. Ljudi se okreću, viču, psuju, utakmica počela, a taj dio tribina još stoji, nemaju na šta da sjednu. Kad narod vide da je Toma tu, poče aplauz od pet-šest minuta. A Toma samo psuje: "U majčinu... Mali, šta ću ja ovde dva sata bez alkohola." I morao sam s njim prije kraja u "Slogu" - priča Vladeta za Kurir.
- Hej, kafano muko; hej živote, moja tugo... - vrti se lagano....
Uz vino, i to pečenjevačko, a kako bismo drugo, kreće priča o Tomi...
- Najviše je voleo kominjak - mlado domaće vino, i to crno. A žute paprike i semenke mezio je po celu noć. To na čemu je i porastao - priča Vladeta za Kurir.
A Miodrag se sjeća dana kad je u leskovačkom "Borovu" planuo i poslednji par cipela:
- Uđe Toma u prodavnicu: "Svaki Ciganin koji danas dođe i uzme par obuće, ide na moj račun." I već popodne rafovi "Borova" prazni.
Sudjedno sela - Čekmin. Živa je preko 40, da se diše ne može, al' pred lokalnom prodavnicom društvo cijepa pivo. Tu Kurir nalazi Gradimira Tošića (69). U poluraspadnutom kućerku gomila Tominih slika i ploča, i jedva još ponešto.
- Čujem Toma sjedi u kafani u Pečenjevce. Bilo mi je tad 26 godina. Kiša. Majka mi kupila somotske espadrile, bješe desna naprsla, ali nemam šta da obujem. Odem pješke, kako bih. Sjedi Toma sa svim direktorima. A ja pravac kod njega: "Tomo, oću pjesmu moju da ti kažem 'Moja cipelica'." Kaže Toma: "Donesi mu šta će da pojede i popije." Doneše mi roštilj - pljeskavice i par kobasica i pivo. A Toma pije vino iz zemljano okče. Izrecitujem mu ja:
"Moja cipelica žuta na mene ljuta, a naročito kad padne kiša, kroz nju blato šiša.
Moja cipelica desna na mene je bijesna, pa je valjda zato na meni tijesna.
Naprsla je ona još pre deset dana, pa izgleda ona kao tužna rana.
Na nju više sada i niko ne gleda jer je moju dušu ispunila bijeda" - priča Gradimir za Kurir.
Dovozi ga te noći Toma do kuće, a sutradan pravac "Borovo": "Biraj cipele."
- Izaberem žute, kožne, na pertle. I vidi on da ja zbog ove ruke ne mogu da zavežem pertlu. Kleknu Toma i zaveza mi pertle. Ej, meni Toma Zdravković da veže pertle! Eto, šta Toma znači za sirotinju...
Baka Gospava: Od Tominog dvorišta njivu sam pravila
Na put kod Tomine kuće izbi baka Gospava Savić. Osamdeset tri ljeta su joj, a do prije neke godine od Tominog dvorišta njivu je pravila. Dok ne izbi neka međukomšijska s bog zna kojim nasljednikom ovog Zdravkovića parčeta.
- Sve sam sadila, i tikve, paprike, paradajz... To je bilo sve čisto. Sad da mi daju, za tri dana bih smazala ovu travu i sve sredila - kaže ona za Kurir.
