Folker Džej Ramadanovski odrastao je u samom centru Beograda, a komšije su ga opisale kao vječitog boema i veseljaka.
"Džej je pravi Dorćolac, znam ga od malih nogu. To staro društvo se okupljalo u jednoj kafani koja je davnih dana zatvorena. Njega su svi poznavali, uvijek se pojavljivao i svirao tarabuku. Tada je još tinejdžer bio, a uvijek je bio veseo i ljudi su ga voljeli. Nikad nije bio stipsa, volio je da daje i da časti ljude, kad ima, dijelio je sa svima. Ovdje je išao u osnovnu školu, jedno vrijeme je bio u popravnom domu, a kad je izašao zaposlio se u farbari. Sedam dana je radio i dao otkaz, tad nam je govorio: „Ja uđem garav, a izađem sav crven od farbe”, otkrio je Džejov komšija Dušan.
U školi „Braća Baruh”, direktor je otkrio nove detalje o popularnom folkeru.
"Džej je išao kod nas u školu, učiteljica mu je bila Danica Pekić. Ona ga je na ulici našla uplakanog i dovela ga da uči školu. Govorio je da mu je ona kao majka i da nije bilo nje nikad ne bi izašao na pravi put. Kupila mu je knjige, odjeću i brinula o njemu. Bio je na jednoj proslavi škole, pa je o Danici kroz suze pričao, mnogo ju je volio", ispričao je Dragomir.
Uprkos tome što je bio problematičan i odrastao u teškim uslovima, jedan od starosjedilaca je ispričao da je Ramadanovski ipak “postao čovjek”.
"Džej je odrastao na ovim ulicama. Jedno vrijeme je šibicario, krao i bio problematičan, mnogo je pio. Uprkos tome je svima bio drag, ali pričalo se da je pošao pogrešnim putem i da će sve da izgubi. Međutim, to ipak nije tako. Svaka mu čast, čak je i stan kupio i obezbijedio se, postao je pravi čovjek. Živio je tu u barakama odakle su ih protjerali, pa sve porušili kako bi se sad nešto gradilo. Priča se sad da stan ovdje prodaje, ali mi ga često srećemo u kafanici na uglu."
