Na današnji dan rođen je čuveni glumac Ričard Barton, koji je u jednom trenutku, iako je bio velika holivudska zvijezda, igrao i u čuvenom jugoslovenskom filmu "Sutjeska".
Ričard Barton bio je jedan od najznačajnijih i najautentičnijih britanskih glumaca 20. vijeka. Rođen u rudarskom selu u Velsu kao dvanaesto od trinaestoro djece, prešao je put od teškog radničkog djetinjstva do samog vrha svetske kinematografije i teatra.
Tokom šezdesetih godina prošlog veka Barton je bio među najplaćenijim i najtraženijim glumcima na planeti, pojavivši se u brojnim kultnim ostvarenjima kao što su: "Kleopatra", "Ko se boji Virdžinije Vulf", "Gnezdo orlova", "Ekvus", koja mu je donijela i nominaciju za Oskara, ali se pojavio i u kultnom jugoslovenskom ostvarenju "Sutjesci".
Nakon što je Tito dao blagoslov za film, producent Popović je lično otputovao u London da moli Bartona da prihvati ulogu.
"Rekao mi je: "Dajte mi malo vremena." Sutra ujutru je pristao", prisetio se Popović.
Inače, sama produkcija filma koštala je nevjerovatnih 3,5 miliona dolara, što ga čini jednim od najskupljih filmova u istoriji Jugoslavije. Od te sume, Ričard je zaradio neverovatnih 250.000 dolara u to vrijeme.
Prije samog snimanja, Barton je sa svojom suprugom Elizabet Tejlor, 31. jula 1971. godine, doputovao na Brione, kako bi bolje upoznao jugoslovenskog predsjednika.
"Dočekala nas je žena seljačkog izgleda i mali muškarac velikog stomaka," zapisao je glumac bez ustezanja. Jovanka mu je, ipak, djelovala šarmantno i imala je "razoran osmijeh", dok je Tito, skriven iza zatamnjenih naočara, ostao za njega enigma - nije mu čak uspio ni vidjeti boju očiju.
Glumca je posebno iznenadio fizički kontrast između dvoje domaćina. Jovanka mu se činila krupna i snažna, gotovo impozantna, dok je Tito, prema njegovom opisu, bio "malen, nježan i sitan, osim po stomaku koji je upadao u oči." Njegovi koraci bili su kratki, a ruka koju je pružio Bartonu “malena i ne naročito čvrsta". Barton je iskreno priznao da ga Tito i njegova supruga nisu impresionirali - ni izgledom, ni pojavom, ni držanjem.
Ipak, iza tih hladnih zapažanja krila se znatiželja. Barton je, kao profesionalac, pokušavao da "uhvati" Titovu energiju, pokrete i način govora, jer mu je upravo taj susret trebalo da pomogne da što vjernije prikaže jugoslovenskog predsjednika na filmu.
Interesantno je i da je Barton imao suprotno mišljenje od mnogih koji su tvrdili da je Tito bio dobar domaćin.
Barton bio pijan na snimanju
Bata Živojinović je u jednom od svojih mnogobrojnih intervjua za života otkrio da je Ričard Barton pijuckao viski još od jutra, a poslije podneva više nije bio ni za šta.
"Snimali smo ga samo do pola, a producenti su ga držali za noge da ne padne", pričao je Bata koji ga je u jednoj sceni, jer se mnogo klatio, pridržavao oko struka.
"Sve vrijeme je bio "pod gasom". Tražio je da mu se u vilu u Dubrovniku doveze ogromna količina čivasa", pričao je Živojinović.
U svojim dnevnicima je otkrio da je Tito zapravo djelovao prazno i bez mnogo harizme. Iako Ričard Barton nije bio impresioniran Titom, ipak je uspio da ga vjerno dočara na velikom platnu.
Podsjetite se filma: