Roberto Beninji rođen je 27. oktobra 1952. godine, a danas puni 74 godine.
Italijanski glumac i reditelj svjetsku slavu stekao je kultnim filmom "Život je lijep". Iza ove neobične priče krije se i lično iskustvo njegovog oca, koji je tokom Drugog svjetskog rata bio zatočen u nacističkom radnom logoru.
Kako su ga inspirisale očeve priče
Beninji je odrastao u Toskani, u porodici skromnog porekla. Njegov otac Luiđi bio je italijanski vojnik kojeg su tokom Drugog svjetskog rata zarobili i odveli u njemački radni logor, u kojem je proveo dvije godine. Nakon povratka kući, djeci je pričao o svom iskustvu, ali ne na način na koji bi ih dodatno uplašio.
Umjesto da ih suoči sa svim strahotama koje je proživio, priče je često pripovedao uz humor, pokušavajući da ih zaštiti od užasa rata. Upravo taj način pripovedanja ostavio je dubok trag na Beninjija i kasnije postao jedna od inspiracija za film "Život je lijep".
U intervjuu za magazin "Salon" iz 1998. godine, glumac je objasnio da su mu se očeve priče vratile u sjećanje dok je sa scenaristom Vinčencem Čeramijem razrađivao ideju za novi film. Prisetio se kako su se on, majka i sestre često smijali načinu na koji je otac opisivao ratne događaje.
"Moja majka, moje sestre i ja često smo se smijali načinu na koji nam je otac pričao priče. Pričao nam ih je na veoma smiješan način. Kao u mom filmu, otac nam je pričao kao da je u pitanju bajka. Plašio se da ćemo se uplašiti. Štitio nas je, kao što ja u filmu štitim sina, jer je to prvi instinkt, zaštititi dijete", prisjetio se je Roberto.
"Odavno sam zaboravio očeve priče, ali su mi se vratile kada sam počeo da radim na scenariju sa Vinčencem Čeramijem. Svakog dana su mi u mislima bili očeva priča i njegovo lice, i to me je veoma dirnulo. Pomislio sam da mi je možda otac predložio ovaj film", istakao je tada.
Pogledajte kadrove iz filma "Život je lijep":
Film je počeo da dobija oblik sredinom devedesetih, tokom razgovora Beninjija i Čeramija u jednom rimskom restoranu. Glumac je improvizovao monolog o ocu koji se nalazi u koncentracionom logoru i pokušava da ubedi sina da je sve što im se događa zapravo igra. Ideja ga je toliko dirnula da je shvatio da bi upravo takva priča mogla da postane njegov sledeći film.
U ostvarenju iz 1997. godine Beninji igra Gvida, oca koji, nakon što sa sinom završi u nacističkom logoru, pokušava da ga zaštiti od surove stvarnosti. Dječaku predstavlja zatočeništvo kao igru u kojoj moraju da osvajaju poene kako bi na kraju dobili glavnu nagradu - tenk.
Iako je priča izmišljena, emocija koja je pokreće duboko je lična. Beninji je u intervjuima naglašavao da film nije dokumentarna rekonstrukcija Holokausta, već priča o ljubavi i očajničkom pokušaju jednog roditelja da sačuva djetinjstvo svog sina čak i u najstrašnijim okolnostima.
Na dodjeli Oskara skakao je po sjedištima od sreće
"Život je lijep" postao je međunarodni uspjeh, osvojio brojne nagrade i izazvao snažne reakcije publike. Film je 1999. godine osvojio tri Oskara, uključujući nagradu za najbolji film na stranom jeziku, današnju kategoriju međunarodnog filma, kao i priznanje za najbolju mušku glavnu ulogu koje je pripalo Beninjiju.
Trenutak kada je njegovo ime proglašeno među dobitnicima ostao je jedan od najupečatljivijih u istoriji ceremonije. Presrećni glumac popeo se na naslone sjedišta i skakao preko njih dok je išao ka bini da preuzme nagradu, ne krijući oduševljenje.
Pogledajte kadrove sa dodjele Oskara:
"Ovo je strašna greška, jer sam potrošio sve svoje znanje engleskog!", poručio je Beninji.
Tokom govora zahvalio se saradnicima, roditeljima i supruzi Nikolеti Braški, koja je igrala njegovu filmsku suprugu Doru. Nagradu je posvetio i ljudima koji su izgubili živote tokom Holokausta, uz poruku da je ljubav ono što pokreće svijet.
"Dali su mi najveći poklon, svoje siromaštvo, i želim da im zahvaljujem do kraja života", rekao je Roberto.