Jednu od najzapaženijih uloga ostvarila je 1974. godine u filmu "Dok je rata, ima nade", koji je režirao i u kojem je glavnu ulogu igrao Alberto Sordi.
Italijanska glumica Silvija Monti, jedno od prepoznatljivih lica evropskog filma s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina, preminula je u 80. godini. Poslednje godine života provela je u Luganu u Švajcarskoj, gdje je i umrla 11. avgusta nakon bolesti.
Njena filmska karijera nije trajala dugo, ali je za svega nekoliko godina uspjela da sarađuje sa nekim od najznačajnijih evropskih reditelja tog vremena. A onda je, dok joj je popularnost još rasla, donijela odluku koja je iznenadila javnost, napustila je glumu i gotovo potpuno se povukla iz svijeta filma.
Rođena je kao Silvija Kornakija 23. januara 1946. godine u Basanu del Grapi, u provinciji Vićenca. Iako se u pojedinim biografijama kao mjesto njenog rođenja navodila Venecija, italijanski mediji sada preciziraju da je rođena upravo u provinciji Vićenca.
Na velikom platnu pojavila se 1969. godine u filmu "Frejlen Doktor" Alberta Latuađe, gdje je dobila manju ulogu. Ista godina pokazala se kao prelomna za mladu glumicu, jer je za kratko vrijeme zaigrala u još nekoliko ostvarenja, među kojima su "Meti, una sera a čena" Đuzepea Patronija Grifija i francuska komedija "Mozak" Žerara Urija. U godinama koje su uslijedile njena filmografija brzo se širila. Radila je sa Lučom Fulčijem, Luiđijem Baconijem i drugim poznatim autorima, pojavljujući se u filmovima "Gušter sa ženskom kožom", "Crni dan za Ovna", "Crni gusar" i brojnim drugim naslovima.
Veliki uspjeh uz Alberta Sordija
Jednu od najzapaženijih uloga ostvarila je 1974. godine u filmu "Dok je rata, ima nade", koji je režirao i u kojem je glavnu ulogu igrao Alberto Sordi. Montijeva je tumačila Silviju, suprugu trgovca oružjem Pjetra Kjoke, i upravo joj je taj film donio jednu od najznačajnijih uloga u karijeri. Međutim, baš kada se činilo da joj predstoji još uspješniji period, odlučila je da napravi potpuni zaokret. Na vrhuncu popularnosti napustila je glumu i povukla se iz javnog života, dajući prednost porodici i privatnosti.
