Petar Božović je na komemoraciji Žarku Lauševiću, koja je juče upriličena u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, između ostalog govorio i o trenutku kada je upoznao pokojnog glumca.
U potresnom govoru, koji je održao, Božović se prisjetio kako je to izgledalo kada je Laušević odlazio na prijemni ispit za Fakultet dramskih umjetnosti.
- Dva vijeka i dva milenijuma. Kad čovjek ne zna odakle da krene hajde od početka. To je bilo 1978. ili 1979. godina, selo Crnica, jesen, mirno vrijeme. Profesor Milo Đukanović režira dramu "MV", tema je povratak čovjeka iz Amerike. Dolazi Milo i predstavlja mi jednog prelijepog mladog dečka i kaže ovo ti je sin. Baš sam se oduševio. Lijep mi je sin. Mi snimamo tako. Kad ono sin mora da ide. Dolazi Milo, predaje mu jednu kovertu za profesora Minju Dedića, a ja ni ne znam da Žarko ide na prijemni. Vraća se Žare i vraća kovertu neraspučenu. Predaje je Milu Đukanoviću i meni kaže da je položio. Tada sam uočio jednu crtu koja ga je krasila.
Prođe par godina, sjedimo u kafani i pijemo. Kaže on meni "znaš da je mene i dan danas sramota što ti nisam donio čašu vode kad sam položio prijemni". Ja se toga ni ne sjećam. Ćutimo, a on mi kaže - oli da ti sad donesem čašu vode? - Koju bre vodu? Eno najbolji viski da mi doneseš.
Kad je umro Đukanović, putujemo mi, a Žare je kazivao stihove Aleksandra Lekše Ivanovića. Kao što reče naš dragi prijatelj Mićko Gak odlete nam Žare - rekao je Petar Božović.
Juče je u 11 časova održana komemoracija Žarku Lauševiću, a tom prilikom veliki broj ljudi došao je da oda počast preminulom glumcu. Na komemoraciji su govore održali Petar Božović, Milan Marić, Dragan Bjelogralić, Irfan Mensur, Vojislav Brajović, Milutin Mima Karadžić, Svetozar Cvetokvić, Tamara Vučković Manojlović, Vida Ognjenović i Svetlana Bojković.
Nakon toga prijatelji i porodica velikog glumca okupili su se u dva popodne na Novom groblju gdje su ga ispratili na večni počinak.
Porodica je na ispraćaj automobilom došla do kapele, gdje su ušli i primali saučešće. Deca Žarka Lauševića Asja, Jana i Dušan, držali su se hrabro do samom kraja, kada više nisu mogli da suzdrže suze. Dušan je svoju uplakanu sestru prigrlio u kapeli, a sve ih je zajedno tješila Žarkova druga supruga Anita, koja se i sama tokom ovog tužnog dana borila sa suzama.
Lauševića su na vječni počinak ispratili uz pjesme "Zlatni dan", "Jeleni umiru sami", "My Way" i "Sve što želim u ovom trenutku". Na ispraćaju za kremaciju Žarka Lauševića nije služeno opelo, a kako saznajemo, ovaj vjerski obred nije održan na zahtjev porodice glumca. Protokol ispraćaja na kremaciju dozvoljava porodici da sama odluči da li će biti opela ili ne.
