Da nisu imali jedno drugo – njihove vizije ostale bi samo vizije. Da nisu imali jedno drugo – Argentina nikada ne bi bila ista.
Savršen balans između duboke i romantične povezanosti, te jake volje i ambicije kreirao je jedan od najmoćnijih političkih brakova u modernijoj istoriji, koji je trajno promijenio sudbinu države i pokazao da kada dijele iste snove i ciljeve jedan čovjek i jedna žena zajedno mogu sve.
Da nisu imali jedno drugo – njihove vizije ostale bi samo vizije. Da nisu imali jedno drugo – Argentina nikada ne bi bila ista.
Priča o Evi i Huanu Peronu je priča koja je u punom sjaju pokazala da nije istina da je iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, već da je zapravo ona pored njega.
Eva Peron je dama koja je poživjela svega 33 godine, uspevši da se za svog kratkog života upiše u srca miliona ljudi, ali i na blistave stranice istorije politike, pokazavši da "bolesna" ambicija praćena ispravnim i višim ciljevima može da bude karakteristika koja pomjera planine.
Naravno, Evina snaga, pamet, humanost i mudrost ostale bi samo prolazne osobine nepoznate žene, da jedan čovjek nije spoznao da uz njenu podršku može da svom narodu pruži bolju budućnost.
Zato je romansa Eve i Huana Perona, argentinskog predsjednika, ne samo kazivanje o ljubavi, već kazivanje o sudbini čitavog jednog naroda, o tome kako se gradi dobra politička kampanja, o pravima žena, o radničkoj klasi, te o tome da mjesto odakle ste potekli ne određuje vašu dalju sudbinu ni uspjeh...
Eva Duarte, buduća Peron, rođena je kao vanbračno dete u jednom gradiću u Argentinu u komplikovanoj i rasturenoj porodici.
Njen otac zapravo je imao dvije porodice, a ona je bila najmlađe djete u nelegitimnoj bračnoj zajednici, koju je vrlo brzo nakon njenog rođenja on i napustio. Evina majka ostala je sama da se zlopati u maloj kolibi sa petoro djece, provodeći čitave dane za šivaćom mašinom kako bi mališanima obezbjedila parče hleba.
Ipak, kolale su priče o tome kako je ona u stvari prostituka, a njena djeca "kopilad", što je Eva cijeli život nosila kao krst. Koliko ju je boljela činjenica što je nelegetimno djete svog oca, pokazuje i to što je u autobiografiji preskočila priču o djetinjstvu, opise svog života započinjući od 15. godine, kada se kao zbunjena tinejdžerka obrela u velikom Buenos Airesu. Sa polupraznim koferom i glavom punom velikih snova i želja, Eva je zacrtala da u prestonici Argentine uspije kao glumica.
Lijepa Eva polako je "stala na noge" i te 1944. godine, u trenutku kada je upoznala Huana Perona, svog budućeg supruga, ona je već zarađivala 6.000 pesosa mjesečno i važila je za "gradsku facu". Bila je lijepa plavuša, mlada, ambiciozna, harizmatična, uvijek viđena u najboljim restoranima i barovima.
Huan Peron je bio general i neka vrsta vojnog ministra, udovac, gotovo duplo stariji od nje, ali markantan, visok, sa osmjehom filmske zvijezde – pravi mačo tip. Bio je to čovjek koji je proputovao svijet, elokventan, šarmantan, koji je našao mjeru uspjeha i imao velike planove.
Varnice ljubavi odmah su zaiskrile između njega i Eve, a njihov susret odigrao se na umjetničkom festivalu koji je mlada glumica organizovala kako bi pripkupila sredstva za pomoć žrtvama poplava. To veče, Eva je na svečani skup došla u pratnji bliskog prijatelja, ali je isti napustila pod ruku sa uticajnim Huanom. Njihova ljubav razvijala se žustro, brzo i lako, sa predanošću i riješenošću da grade zajedničku budućnost.
Slika koju najviše ljudi sjeća na Evu jeste ona iz njenog prvog filma gde je glumila lijepu, nasmijanu plavušu, a tu ulogu dobila je baš zahvaljujući Peronu. Takođe, Eva je u to vrijeme na radio stanici otpočela sa političkom emisijom "Put ka boljem sjutra", koja je za cilj isključivo imala da u narodu promoviše Perona. Baš tada, ona je riješila da se od djevojke koja bila potpuno apolitična transmofmiše u stratsvenu i proračunatu političarku, koja će pomoći svom partneru da prokrči put do vrha vlade.
U emisiji je koristila običan jezik, dostupan svima, osmišljen tako da laska radničkoj klasi i zaista – Eva je ljude ubjedila u ono što je željela da misle o Peronu.
Stvari su brzo napredovale – već 1945. Huan je postao potpredsjednik Argentine, a njegov uspon ka vrhu bio je vrtoglav, međutim u isto vrijeme stekao je gomilu neprijatelja.
Koplja su se lomila na Evi – kružile su glasine da se prositutiše kako bi mu prokrčila put. Premda, treba naznačiti da se izraz prostitutka u to vrijeme koristio u malo drugačijoj konotaciji; zapravo, smatrali su je ženom dovoljno lukavom, moćnom i pokvarenom da manipuliše muškarcem kakav je bio Peron. Govorkalo se da ih ne spajaju strast ili ljubav, već zajednička ambicija.
Usled političkih sukoba i previranja, Huan je zbačen sa funkcije, ali je i završio u zatvoru. Sačuvano je Evino pisamce iz tog perioda koje otkriva duboku naklonost i ljubav prema njemu: "Moje obožavano blago, samo kada smo odvojeni od onih koje volimo znamo koliko ih u stvari volimo". Nakon masovnih demonstracija u narodu, Peron je svega devet dana dana od hapšenja, pušten iz zatvora – godinama kasnije njegov datum izlaska slavio se kao praznik u Argentini.
Četiri dana nakon njegovog oslobođenja, Eva i Huan su se vjenčali. On je planirao da se uskoro kandiduje za predsjednika, i smatrao je da je pametno da nastupa uz svoju izabranicu, te da je došlo vrijeme da ozvaniče njihovu vezu. Ubrzo nakon ceremonije, Evin filmski materijal je nestao, a njen poslednji film nikada nije objavljen - jer sada je postala supruga predsjedničkog kandidata, bez prošlosti, ali sa sjajnom budućnošću.
Ona je uspostavila nove standarde, tako što je postala prva žena koja je stala uz svog muža tokom predsjedničke kampanje.
Pozdravljala je ljude zajedno sa njim, dijelila letke i promo materijal, čak je pisala i njegove govore. Trud i posvećenost su se isplatile - 1946. Huan je proglašen za predsjednika Argentina, a Evita Peron je u 26-oj godini postala prva dama. Njeno prvo pojavljivanje u javnosti prošlo je neslavno - ona je zablistala na gala događaju u haljini na jedno rame, ali je u tom provokativnom izdanju sjedela na svega par metara od kardinala. Slike su se pojavile u svim novinama, indirektno je optužujući za nedolično ponašanje i veliki gaf, ali narod ju je baš zato zavolio - bila je neposredna i svoja.
Eva je definisila ulogu prve dame potpuno drugačije od prethodnica - umjesto državnih, finih ceremonija, otvaranja šoping centra, čajanki i proslava, ona je riješila da zajedno sa Peronom bude lider i da društveno se aktivira.
- Mogla sam da budem žena predsjednika na način kao i sve druge. To je jednostavna i prijatna uloga - pojavljujete se na različitim događajima, pratite protokol, idete na bankete, u pozorište ili bioskop. Ali, ja neću pratiti taj stari model. Ja nisam samo supruga argentinskog predsjednika, ja sam supruga lidera argentinskog naroda - istakla je ona.
Ona je radila tri dana nedeljno u ministartsvu rada, ljudi su joj se masovno obraćali sa molbom za finansijsku ili bilo kakvu drugu pomoć - Eva se jednostavno infiltrirala u narod. Počela je da radi sa sindikatima, shvatala probleme malih i običnih - radnici su doveli Perona na vlast, i bila je njihova obaveza da ih održe srećnim i zadovoljnim. Posjećivala je fabrike, siromašna naselja, gledala kako ljudi žive, nije se plašila da dotakne gubavce ili poljubi bolesne i onemoćale. Sve nabrojano nije bila samo maska - Eviti je zaista bilo stalo da radničke klase. Sebe je smatrala za most između Perona i naroda.
Sa druge strane, Eva je osjećala da duguje svom narodu da uvijek bude glamurozna i bespriijekorno dotjerana - zato je uvijek nosila skupe haljine, krzna i nakit. U palati jedna soba je bila posvećena njenim šeširima, kojih je bilo preko 600, u drugoj sobi skladištila je cipele i torbe od krokodilske i zmijske kože, a imala je i zasebne "odaje" za toalete i parfeme.
Novinari su izračunali da se tokom jedne godine pojavila u tačjeno 306 različitih, skupocenih haljina. Posjedovala je i basnoslovno skupu kolekciju nakita, za koju kažu da je bila veća od Kleopatrine, i za čiju vrijednost je moglo da se izgradi 17 najmodernijih fudbalskih stadiona.
Kada su joj savjetnici predložili da malo ublaži imidž, ona je odgovorila: "Siromašni vole da me vide lijepu, oni ne žele da ih vodi loše i skromno obučena žena. Vidiš ih kako sanjaju o meni. Kako da ih razočaram?"
Njena popularnost pružala se van granica Argnetine, i u skladu sa tim usledila je i njena turneja po Evropi, koja je proglašena najoriginalnijom diplomatskom misijom ikada. Koštala je nevjerovatnih četiri miliona dolara, i tokom turneje koristilo se dva aviona - jedan za Evu i njenu pratnju, drugi za njenu odjeću i lični prtljag. Zanimljivo je da je u Španiji dočekalo gotovo tri miliona ljudi.
U godinama koje će doći, Eva će ipak promijeniti imidž - pribjegla je jednostavnim kompletima, svedenoj frizuri i neupadljivom nakitu. Osnovala je fondaciju kojom je bila doslovce opsjednuta, a koja se bavila pomaganjem siromašnima u Evropi.
Ukljičila se i u borbu za ženska prava i bila jedna od prvih koja je doprinjela da žene dobiju pravo glasa u Argentini, 27 godina nakon što su to učinile SAD. Baš zbog toga ponijela je nadimak "ženski Če Gevara". Osnovala je prvu veliku feminističku grupu u Argentini sa više od 500.000 članica.
Postojalo je čitava gomila ljudi koja je žarko željela da se Evita kandiduje za potpredsednicu, kada je čak i uticajni britanski list "Time" napisao: "Nikada ranije ni u Argentini ni u bilo kojoj drugoj državi na zemljinoj hemisferi, nije postojala žena koja se kandidovala za popredsjednika". Nažalost, uticaj iz vojnog vrha uradio je svoje - bili su zabrinuti da ona ne postane ta koja će "naslediti" Perona ako ovaj naglo premine.
Evita je bila daleko više od njegove uzdanice, podrške i voljene žene - bila je harizmatična heroina koja je svima oko sebe ulivala nadu i vjeru u dobro. Bila je vanbračno djete poniklo u bijedi koja je dodirnula zvijezdane vrhove, pokazavši da kada imaš pravu viziju zaista nije bitno ko si i odakle si. Bila je hrabra, mlada žena koja je očitala lekciju o ambiciji - ona protkana ljubavlju i humanošću zaista može da promijeni svijet.
Evita i Huan Peron bili su timski igrači i par koji je pokazao da ništa nije nemoguće dok se drže za ruke i dijelite iste snove sa osobom koju volite.
Zapravo, vojska nije morala da brine - u tom trenutku Eva je vodila bitku sa rakom grlićem materice, koji je prijetio da je košta života. Ona je kopnila iz dana u dan, bol je bila neopisiva, a bilo je dana kada nije mogla da ustane iz kreveta - u jednom trenutku imala je svega 37 kilograma. Poslednje mjesece provela je u maloj sobi u predsjedničkoj sobi, gdje ju je Peron često posjećivao. Uprkos glasinama o avanturama sa drugim ženama, njegova ljubav bila je neopisiva i velika, tolika da joj se često klanjao u ta četiri malena zida. Tople, ljetnje večeri, 26. jula 1952, u 33-oj godini života, ona je rekla svoje poslednje reči: "Eva odlazi"!
Muk, jecaji i krici prolomili su se Argentinom, a prazno mjesto ostalo je da zjapi u srcima radničke klase. Obožavana prva dama, svijetlo Argentine otišla je, ostavljajući nižu klasu da je oplakuje, a elitu da uživa u budućnosti bez žene koja je prvi put u istoriji svoje domovine da i oni nemoćni i siromašni imaju prava na bolji život.
Samo tri godine nakon njene smrti, Huan Peron zbačen je sa predsjedničke pozicije u puču. Zapravo on je izgubio najveće političko oružje i životnu snagu koje je imao - svoju suprugu.
