Smrt pokojnika zapravo predstavlja priliku da se po njemu pošalju zagrobni darovi njegovom sinu.
Serija "Crna svadba" privukla je veliku pažnju javnosti, a već danima se intenzivno piše i polemiše o ovoj seriji i vlaškim običajima koji su u njoj predstavljeni.
Ekipa RTS-a je davne 1967. godine posjetila vlaška sela na istoku Srbije, upravo zbog čudnih praiskonskih običaja koji su zastupljeni u njima, ali i specifičnih vjerovanja o životu i smrti koja se u ovim krajevima prenose sa koljena na koljeno.
U selu Srbovo ekipa RTS-a je zatekla širom otvorene prozore na jednoj kući, a u dvorištu muziku. U dvorištu ove kuće zapravo se odvijala sahrana.
Ovoga dana sa pokojnikom je simbolički bio sahranjivan i njegov sin koji je prije čak 23 godine poginuo na Sremskom frontu. Na vijencu sina bila je postavljena njegova slika sa ženom, koja je, u vrijeme kada je novinarska ekipa zabiljeležila ovaj snimak, i dalje bila živa i koja se odavno preudala. Žena sa slike bila je prisutna i među narikačama u dvorištu, a da sve bude još bizarnije, njen tadašnji suprug bio je među onima koji su nosili kovčeg njenog bivšeg svekra.
Smrt pokojnika zapravo predstavlja priliku da se po njemu pošalju zagrobni darovi njegovom sinu.
Specifičan naziv serije "Crna svadba" dolazi od starog vlaškog obreda u kojem prilikom smrti mladog muškarca koji je godištem stasao za ženidbu, on biva sahranjen u svadbenom odijelu, a ispraća ga vjerenica ili neka druga djevojka odjevena u vjenčanicu.
Priča koju prati serija počinje u malom mjestu u Istočnoj Srbiji gde Mitar, inače miran i blag čovjek, iznenada i na brutalan način počini masakr ubivši 12 komšija. Mitar puca sebi u glavu, ali čudnim spletom okolnosti ipak ostaje živ.
Pogledajte kako je ovaj čudan običaj izgledao: