Čuvena "Maskarada" jedan je od najvećih hitova Cece Ražnatović.
Marina Tucaković bila je naš najuspješniji tekstopisac, a mnoge estradne zvijezde postale su slavne zahvaljujući upravo njenim tekstovima zbog kojih su pjesme danas bezvremenski hitovi.
Marina nikada nije željela da priča na temu da li je kompletan autor svih svojih pjesama, a za priče da su joj tokom karijere u pisanju pomagali nepoznati autori, koji su od nje tražili pomoć kako bi se kasnije afirmisali u tom poslu, govorila je da su neistinite.
Kada se medijima obratila izvjesna Verica Poledica i optužila čuvenog tekstopisca da joj je ukrala pjesme, Tucakovićeva je jedino tada priznala da se poslužila njenim idejama, rekavši da joj je za to platila 200 eura.
Nakon Marinine smrti se redakciji Kurira javila D. Z. (identitet poznat redakciji), koja tvrdi da je dio teksta za čuvenu baladu "Maskarada" Cece Ražnatović njeno autorsko djelo.
"Počela sam da pišem poeziju kao srednjoškolka i sve sam zapisivala u mali crni rokovnik, od kojeg se nikada nisam odvajala. Tu sam zapisivala svoje misli, kratke priče, ali i pjesme. Bilo je tu mnogo tekstova, skoro stotinu", započela je priču.
U jednom trenutku, prema njenim tvrdnjama, rokovnik s bilješkama je nestao i, kako kaže, došao u Marinine ruke.
"Suprug i ja smo se družili s dečkom koji se u to vrijeme družio s tadašnjim momkom Divne Karleuše. On se hvalio da poznaje Marinu i da joj prodaje svoje tekstove. Kako je tvrdio, on je Marini pisao 10 tekstova za tadašnjih 50 maraka, a ona je koristila djelove i od kombinacije više stihova pravila je jedan tekst, koji bi kasnije postao veliki hit. Tada sam se i ja, naivna, pohvalila mojim talentom za pisanje, pokazala mu rokovnik i neke od svojih tekstova, među kojima je bio i tekst za pjesmu 'Maskarada'. To veče smo se družili i razgovarali cijelu noć i ja sam potpuno zaboravila da sam mu pokazivala rokovnik. Međutim, posle nekoliko dana shvatila sam da ga nema. Bilo mi je jasno da je rokovnik ostao kod njega, ali je on tvrdio da ne zna ništa o tome. Pomirila sam se s tim i krenula da pišem nove pjesme."
Kako navodi, posle nekoliko mjeseci čula je svoje stihove u Cecinom izvođenju.
"Ovaj moj tekst je nastao nekoliko godina ranije, krajnje spontano. Inspiracija za tekst mi je bila žurka na koju nisam otišla i ponašanje mojih prijatelja koji su nosili figurativno maske - foliranti i dvolične osobe. Ono što je Marina 'ukrala' od mene je naslov pjesme i stihovi 'Živ se čovjek na sve navikne, pa valjda ću i ja, ako Bog da', kao i refren 'Dobro došli, drugovi, na našu malu maskaradu, pozivnice imate, najbolje je to u gradu...'. Kasnije je Marina, uzevši moju osnovnu ideju, dodala ostale stihove i napravila hit za sva vremena", tvrdi sagovornica Kurira.
Na kraju je navela i razlog zbog čega je tek sada odlučila da javno progovori o ovom događaju iz 1997. godine.
"To što je moja pjesma završila u Marininim rukama za mene je samo kompliment. Samo je ona mogla da od više različitih pjesama i autora napravi hit za sva vremena. Ipak, željela sam da ova priča izađe u javnost, jer sam kod vas pročitala i da su pjesme 'Tihi ubica', 'Jedna noć za kajanje' i 'Kazino' Jelene Karleuše zapravo tekstovi Miloša Roganovića, na kojima je bila potpisana Marina. Ta njegova priča me je podsjetila na moj slučaj, zbog čega sam se rastužila i željela da moju priču podijelim sa javnošću", završila je.
Pomen čuvenoj Marin Tucaković održan je 29. oktobra na Novom groblju u Beogradu, a od estradnih ličnosti prisutni su bili Jelena i Žika iz grupe "Zana", kao i Goran Stojićević Karamela.