Dragoljub Đuričić napustio nas je danas u 68. godini. Muzičar koji nam je dao ritam, dao nam je i bezbroj mudrih savjeta o životu i sreći. Poslušajmo ga.
Poznati bubnjar Dragoljub Đuričić preminuo je danas nakon višednevne borbe sa koronavirusom.
Đuričić je hospitalizovan krajem prošlog mjeseca nakon što se danima osjećao loše i imao visoku temperaturu, nakon čega je odlučio da potraži ljekarsku pomoć. Bubnjar koji je tokom karijere svirao na svim kontinentima, prije pet dana je skinut s respiratora, ali su danas, nažalost, stigle tužne vijesti o jednom od najvoljenijih muzičara na ovim prostorima.
Dragoljub Đuričić je jednom intervjuu podijelio mudrosti kojih bi svi trebalo da se pridržavamo, a jedna od njih je "da svako živo biće u sebi nosi neku posebnost, nešto što zna bolje od drugog.
"To ne treba nikada potcijeniti, već obratiti pažnju i shvatiti. Tako od svakog nešto naučim. Kada tražiš način da te neko shvati šta si htio reći, a taj neko te shvati, moraš biti sretan jer si uspio prenijeti misao. Tako kada uspijem prenijeti ritam, puls, onaj osjećaj koji muziku čini toliko posebnom, zapravo budem toliko sretan jer sam naučio još jedan, za mene novi način prenošenja znanja. To me baš čini sretnim, tako se i osjećam", rekao je nedavno za Tvoj magazin.
Njegovi intervjui su uvijek bili prepuni i priča o sreći i osmjehu, zbog čega ćemo s vama podijeliti neke od njih:
"Rokenrol je čovjeku dao put lične slobode, a meni sve. Uz njega slikarstvo, muzika i pisanje su moj lijek protiv depresije koja umije da me obuzme".
"Muzika je bazirana na ritmu, život je baziran na njemu. Ako srce ne otkuca tri puta u ritmu, četvrti put neće ni otkucati".
Na pitanje kada je počeo da se bavi muzikom, rekao je:
"Sada ne znam da li sam tada smirivao sopstvenu postpubertetsku nervozu, ali sam uvijek bio prvi u svemu, pa sam tako za ručkom uvijek prvi pojeo supu i kašikom udarao po stolu, tanjiru, sve dok ne dođe glavno jelo…"
"Majka mi je kad je umirala skinula kamen sa srca jer mi je rekla: 'Srećna sam što me nisi slušao jer da jesi bio bi isti kao ja. Ovako si me nadvisio' . Odala mi je najveće priznanje u životu iako sam njen jedini učenik koji nije završio fakultet. Mama je bila moja učiteljica".
Dragoljub Đuričić je u jednom od svojih poslednjih intervjua otkrio i kako podnosi situaciju s epidemijom koronavirusa:
"Skoro da je nisam primijetio, ništa mi nije teško palo, ni ograničenja kretanja, niti bilo šta što je donijela. Mislim da je, kada se okreneš sebi i svojim mislima, sve lakše. Ja uglavnom ignorišem sve što ne volim, što mi ne prija. Žao mi je stradalih, ali sam isključio vijesti koje su uglavnom stvarale paniku".
"Ja Novu godinu nikada nisam čekao, a još manje bio nestrpljiv, ona je uvijek sama došla kada joj je vrijeme bilo. Dakle, možemo mi žuriti ili biti spori, vrijeme ide samo istim tempom i nikada ne ubrzava niti usporava".
O sreći je često govorio i učio nas da se nalazi u sitnicama:
"Krupnih sitnica je jako malo, jedva na prste da ih prebrojiš, a sitnice čine život, svakodnevnicu, sa njima si stalno i uzajamno se trkate tako da život dobija svoju dimenziju".
"Od kada se budim u zelenilu, uglavnom prije izlaska sunca, posmatrajući rađanje dana, učestvujući u miru koji me okružuje, gdje jedino ptice remete tišinu, udahnem punim plućima i eto raspoloženja".
"Ljepše je kada ti mozak ne smeta, ali ako ga već koristiš, onda moraš da postaviš stvari prema zakonima prirode i dovedeš sebe u stanje kojim mnoge spoljne informacije tretiraš glupostima. Nije nimalo ružno biti glup za mnoge stvari, dok sopstvenim mislima hraniš dušu".
"Sjećam se dobro kada sam imao 20-25 godina, pitao sam svoju babu koja je imala blizu 90: 'Znaš li ti, baba, šta znači riječ depresija'? Odgovor je bio: ,'Ne ja, bogami'. Mislim da mi je sve rekla".