Školska igrališta imaju svoja pravila, a svaki znak slabosti ili cinkarenja rezultira samo još jačim i ustrajnijim mučenjem onog koga je "banda" uzela na pik. Upravo o ovoj temi govori film "Playground".
Belgijski film koji se bavi problemom vršnjačkog nasilja nahvaljen je od starne kritičara i okarakterisan je kao "razarajući i moćan". Režirala ga je Laura Vandel, a premijerno je prikazan 2021. godine.
Film "Playground" prati brata i sestru koji pokušavaju da se odbrane od svojih zlostavljača.
Pogledajte trejler:
U glavnim ulogama su Maja Vanderbeke, Gunter Dure, Karim Leklu, Laura Verlinden, Lena Girard Voss i Tao Maerten. Film je na sajtu Rotten Tomatoes dobio savršenu ocjenu i osvojio je niz prestižnih nagrada.
Radnja filma
Već samim otvaranjem filma, belgijska autorica nas stavlja na lice mjesta. Kapija je školskog dvorišta, maloj Nori (Vanderbeque) se baš ne mili da ide u školu, pa se zato drži za skut svom ocu (Lekeu) kojeg, pak, dežurna nastavnica opominje da mora da pusti djecu da uđu u školu, što on i čini. Razlog Norinog izbegavanja škole neće biti razjašnjen na prvom času kod učiteljice (Verlinden) koja za nju pokazuje simpatije, ali će svakako postati jasniji na odmoru. Njen stariji brat Abel (Duret) je, naime, žrtva zlostavljanja nešto starijih dječaka, a situacija se pogoršava kada ona pokuša da interveniše.
Školska igrališta imaju svoja pravila, a svaki znak slabosti ili cinkarenja, rezultira samo još jačim i ustrajnijim mučenjem onog koga je "banda" uzela na pik. Pretpostavka o dječijoj nevinosti se pokazuje kao iluzija, na svjetlo dana izbija njena totalna suprotnost – surovost u upotrebi vulgarne fizičke moći. Čak i kada se nadležni (nastavnici, administrativno osoblje) pokušaju uključiti, nema garancija da će to uroditi plodom: djeca itekako znaju da se prave blesava, a potencijalnih problema i ekscesa koji uključuju različite forme i stepene nasilja je previše da bi "čuvari" tog "ekosistema" mogli da reaguju na svaki.
Nora ipak bira da se umiješa i da uključi prvo nastavno osoblje, a onda i svog oca, što će i njoj i Abelu donijeti same probleme, pa čak i potkopati bratsko-sestrinsku vezu i zajedništvo između njih. Jer od fizičkog nasilja još više boli sramota priznavanja. Usput, djeca imaju svoju sliku svijeta, pa će vratolomnom logikom objašnjavati napredne koncepte poput rasizma i korištenja socijalne pomoći o kojima slušaju u spoljnom svijetu, a bukvalno svaki detalj po kojima dijete odstupa od idealne slike koju propagiraju vršnjaci može poslužiti kao osnov za diskriminaciju i postavljanje istog u ulogu žrtve.