U toku je snimanje filma "Bićemo prvaci sveta", a glumac najpoznatiji po ulozi fudbalera ispričao nam je kako se sada snalazi na potpuno drugom terenu.
MONDO je ispratio kako teče snimanje filma "Bićemo prvaci sveta", a glumac Miloš Biković, jedan od glavnih protagonista ovog ostvarenja, otkrio nam je da li se bolje snalazi u ulozi košarkaša ili fudbalera.
U Beogradu, na Kalemegdanu, trenutno se snima film reditelja Darka Bajića. Glavne uloge tumače Miloš Biković, Strahinja Blažić, Marko Janketić, Aleksandar Radojčić i mnogi drugi.
"Svetlo, kamera, idemo, akcija", čulo se na košarkaškom terenu Crvene Zvezde, gde se snimaju neke od scena, a nakon toga, ekipa se seli u Zagreb, pa u Sloveniju.
Na terenu prava akcija! Blažić, dodaje Bikoviću koji se odlučuje za "trojku" i pogađa! Sa tribina se čuje navijanje, a u publici su većinom momci-statisti obučeni u vojničke uniforme.
Ipak, kamere su najviše bile uperene u glavne likove ovog ostvarenja, u četiri pionira, koji su osnovali Jugoslovensku školu košarke: Nebojšu Popovića (Strahinja Blažić), Borisava Stankovića (Aleksandar Radojčić), Radomira Šapera (Miloš Biković) i Aleksandra Nikolića (Marko Janketić).
Film govori o utakmici na Svetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine, kada je Jugoslavija igrala protiv SAD-a.
Biković igra Radomira Šapera, koji je bio veliki autoretit u svetu košarke.
"Šaper je bio Tehnički predsednik FIBE, veliki autoritet u košarci, koji je dosta doprineo dinamičnosti same igre. A kako sam se snašao u ulozi? Pa sigurno bolje, nego kao fudbaler! Kao klinac sam trenirao košarku, a onda sam i igrao i malo u kraju. Svakako nisam tolika dileja za košarku, kao što sam za fudbal", kaže kroz smeh Biković.
Iz vizure glavnog lika Nebojše Popovića, saznaćemo kakav je bio životni put entuzijasta koji su svojim naporom, profesionalizmom i idejama osvojili prvu zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu.
Priča je smeštena u dva vremenska perioda, a sve počinje još za vreme Drugog svetskog rata i nastavlja se u komunističkoj državi u kojoj naši junaci jedino u košarci nalaze mesto oslobođeno od politike.
Legendarni Popović sa svojih 40 godina dolazi u Ljubljanu na veliko finale, a istovremeno videćemo i igrače koji se pripremaju za tu utakmicu. Pošto najbolji igrač Jugoslavije, Radivoj Korać, gine godinu dana pred utakmicu, a Ivo Danenu je povređen, nosioci igre bili su mlađi igrači koji će kasnije postati asovi međunarodne košarke. Državni tim Jugoslavije 23. maja 1970. godine osvaja svoju prvi zlatnu medalju na prvenstvu u Ljubljani, a pobeda nad Amerikancima je mnogo više od same sportske pobede.
"Želimo da pričom o košarci kažemo nešto o predanosti, zajedništvu i fanatizmu grupe ljudu, o veri u snagu sporta i entuzijazmu koji je u međuvremenu nestao", poručuju iz produkcije filma.
