Kapetan Filips

Captain Phillips (2013)

Režija: Pol Gringres

Uloge: Tom Henks, Barkad Abdi, Barkad Abdirahman

Distributer: Tak

Nisam vjerovao da ću ikada morati sam sebe da nagovaram i tjeram na novi film Pola Gringresa. Nakon dva ingeniozna nastavka o čuvenom Bornu i par manje-više odličnih filmova zasnovanih na stvarnim događajima ili situacijama (Zelena zona, Junajted 93, Krvava nedjelja), na red je došla još jedna priča iz novina i to od prije samo četiri godine.

Nešto mi je tu bilo sumnjivo; sindrom Olivera Stouna, G. koji je u startu odbio da čuje za ovaj film, Bili Rej kao scenarista (Igre gladi), ili možda ipak Tom Henks u naslovnoj ulozi?

Sve pomalo, rekao bih sada, Henks ponajviše, ali koliko samo nisam bio u pravu!

Okej, teško mi je da ovo i napišem, ali Tom Henks je ovog puta razbio, nakon toliko godina (barem 12) teturanja po filmskim platnima i crvenim tepisima. Možda nikad teža, ali i jedna od najboljih njegovih uloga u karijeri.

Usput, iznenadili su i svi ostali u ovom akcionom i prije svega akcionom trileru, svi osim Gringresa čija perfektna režija i nije nikakvo iznenađenje. Ali zato precizan, metodično ispričan i do bola uzbudljiv scenario Bilija Reja jeste, baš kao i Henksovi partneri Abdi, Abdirahman i svi ostali filmski Somalijci. Ali, krenimo od početka.

Sve opisano u filmu se dešavalo ne tako daleke 2009. godine i cijela priča je zasnovana prije svega na knjizi čiji je ko-autor sam originalni pomorac Ričard Filips, kapetan trgovačkog broda Mersk Alabama, napadnutog od strane somalisjkih pirata prilikom prolaska kroz međunarodne vode nekih 450 km jugoistočno od kopna. Mnogima su možda i dovoljno svježi novinski naslovi i cijela frka nastala prilikom otmice Filipsa, ali neka niko ovo ne shvati kao bilo kakav ''spoiler'' – uostalom ovo nije prvi put da nam Gringres od događaja za koji svi znamo kako će se odvijati i završiti, napravi uzbudljivu priču koja se gleda kao da za nju nikada nismo čuli. Kako god, ovo je priča kapetana Filipsa i mi naravno nikada nećemo saznati šta se zaista dešavalo na Alabami, ali Gringres uostalom i ne ostavlja ni sekund prostora da o tome razmišljamo. Možda po završetku projekcije, ali eto još jednog kvaliteta ovog filma o kojem se jednostavno mora razgovarati kada se završi.

Čak i jedinica o stvarnom Filipsu na Vikipediji već u drugoj svojoj rečenici konstatuje kako se kapetan u kritičnoj situaciji ponio herojski, ali da postoje i članovi posade koji su njegovu akciju smatrali neopreznom. Upravo je to osjećaj koji ima i gledalac ''Kapetana Filipsa'' – Tom Henks konstantno igra negdje na granici između junaka i kockara.



Ogromni brod pun tereta je, dakle, dosta daleko od obale, ali to nipošto nije prepreka za 4 (i slovima: četiri) polupismena ribara/gusara da se u malom čamcu i sa 4 Kalašnjikova obruše na džinovsku prikazu. Ova scena izgleda potpuno nadrealno, kao kada miš staje pred slona, ali znate već i sami kako su slonovi uplašeni i trapavi kada se suoče sa skoro nevidljivim protivnikom. Filips poštuje proceduru i uspjeva da odbije prvi napad, ali Somalijci su uporni i vrlo brzo uspjevaju da se ukrcaju na nezaštićenu grdosiju. Naš kapetan je i dalje domišljat i uspjeva da sakrije posadu i desetkuje inače malobrojnog protivnika, ali tu tek u stvari počinje prava drama koja se završava otmicom glavnokomandujućeg i pokušajem da se on prebaci na kopno.

Znam da nije originalna metafora, ali bio sam kao u ekspres loncu, sa poklopcem koji je pod pritiskom pare svakog trenutka pretio da eksplodira. Maestralno je sve to izveo Gringres. Nisu ni njegovi metodi preterano originalni – kamera iz ruke, stedikem, suluda montaža, ali i neka alhemija koju samo on poseduje i koja čini da se i sami osećate kao da ste na uzburkanom moru, da vam je možda i malo muka, ali da u isto vrijeme ne propustite ni najmanji detalj ove uzbudljive bitke.

O moralnim dimenzijama ovog izvanrednog filma debatujte sa svojim prijateljima nakon gledanja. Pozabavite se i svim ostalim aspektima ove nevjerovatne priče koja je, u krajnjem slučaju, promijenila i način na koji je cijeli  svijet do tada gledao višegodišnje pljačkanje trgovačkih brodova i brojna kidnapovanja i ucjene. Idite u bioskop bez predrasuda, naročito ideoloških, jer ideologije ovdje nema, makar ne u velikoj meri. Ima moćnih marinaca, ali nema mahanja američkim zastavama. Ima omraženih ratnih brodova, ali nema politike.

Konačno, imamo dva Toma Henksa u ''Kapetanu Filipsu'' i oba su spektakularna.

Onaj prvi, pravi kapetan, domišljat i hrabar, ne preterano simpatičan ni kao komandant ni kao čovjek, ipak vješt i brižan, ali i sa rješenjima koja baš i nisu iz udžbenika ili komičnog mornaričkog uputstva o tome kako se treba ponašati u slučaju upada gusara. Ali ono što zaista obara s nogu i tjera da se Henksu skine kapa (golemi naklon i Gringresu koji očigledno ZNA kako da odabere i vodi glumca), dolazi post festum, kada marinci odigraju svoju kratku ulogu.

Praktično bez riječi, uz jecaje i uzdahe, Henks se izidiže iznad filma i stvarne drame i postaje pravi Ričard Filips, istinski, inspirativni kapetan heroj.

(Miško Bilbija, MONDO)