Voditieljka Vesna Dedić na brak sa ljekarom Srđanom Milojevićem, sa kojim ima ćerku Lenku, stavila je tačku, kada je ljubav izblijedila, a odnosi postali loši.
Razišli su se kada im je ćerka imala četiri i po godine, a Vesna koja je nedavno priznala da je najmanje plaćena voditeljka u istoriji, nerijetko govori na temu razvoda, ipak javnost nije imala prilike da vidi njene zajedničke fotografije sa bivšim suprugom.
Nakon razvoda Vesna nikada nije u javnosti pokazala novog partnera, a o odnosu sa Milojevićem otvoreno je govorila i nije krila da je razočarana u njega.
"Deset godina smo bili u braku. Bila je to najdivnija ljubav ovoga svijeta. Ali, u brakovima zasnovanim na ogromnoj ljubavi ima i velikih očekivanja. A onda, i kad su mala očekivanja iznevjerena, vrlo često puknu. Zato mislim da je dobar razvod mnogo bolji od lošeg braka. Zadržala sam prezime bivšeg muža, jer je to Lenka željela. A nama je ona mnogo važnija od našeg emotivnog statusa", rekla je svojevremeno voditeljka za medije.
"Mnogo sam plakala poslednjih godina braka i onda sam shvatila da je bolje da se razvedem nego da potonem u depresiju. Vjerujem da je svakoj ženi koja sama odluči da se razvede period posle rasturanja braka težak zbog osjećaja odgovornosti prema svojoj egzistenciji i egzistenciji djece. Međutim, svaka se proljepša i dobije neku čudesnu energiju jer dane počinje da troši na nešto smisleno umjesto na besmislene pokušaje da se popravi brak", izjavila je Dedićeva koja je znala da bude i oštrija u komentarima u svom bivšem suprugu:
PLAKALA SAM POSLEDNJIH GODINA BRAKA! Vesna Dedić ogorčena na bivšeg muža - "Shvatila sam da moja ćerka nema brižnog oca"
"Razvela sam se kada sam shvatila da moja ćerka nema brižnog oca, a ni ja muža koji me voli. Ne bih zalazila u detalje našeg odnosa. Davno sam izjavila da je loš brak voz iz kojeg treba iskočiti makar polomila obije ruke i obije noge. Meni su i dalje malo iščašeni kukovi zbog tog skoka, ali ova stanica na kojoj sam sigurno je bolja od one na koju bih stigla da sam ostala u lošem braku".
