Kako ubijediti partnera da odlazak na odmor sa roditeljima nije dobra ideja, a da ne izazovete sukob u vašem braku?
"Postoje li efikasne strategije za uspostavljanje zdravih granica sa njegovom porodicom?", pita se jedna čitateljka koja već dugi niz godina doživljava prekomjerno miješanje svekrve u svoj i život supruga. Sada mora da se suoči sa problemom zajedničkog odmora sa svkrvom. Kako ubijediti partnera da odlazak na odmor sa roditeljima nije dobra ideja, a da ne izazovete sukob u vašem braku? Na pitanje odgovara psiholog Martina Lasota.
"Pišem Vam sa nadom da ću dobiti savjet i podršku u teškoj porodičnoj situaciji u kojoj se nalazim. Udata sam za Mihajla četiri godine. Nikad nisam bila na istoj talasnoj dužini sa njegovom majkom, ali sam se nadala da će problem biti riješen kada mu se burma pojavi na prstu. Uostalom, to bi trebalo da bude signal zabrinutom roditelju da nema povratka i da njenom sinu treba presjeći pupčanu vrpcu.
Zapravo, od početka naše veze osjećam da se moja svekrva miješa u naše živote mnogo više nego što bih željela. U početku sam pokušala da shvatim, ipak, Mihajlo je jedino dijete, pa je prirodna reakcija da njegova majka teško prihvata činjenicu da je njen sin zasnovao svoju porodicu i da sam ja sada najvažnija žena u njegovom životu. Moja svekrva stalno kritikuje moje odluke, od načina na koji vodim kuću, preko stila oblačenja, do izbora karijere.
Ono što me najviše nervira su njene posjete našoj kući. Nikada ne najavljuje da dolazi, tako da sam zapravo uvjek uznemirena kada sam u svom domu. Brinem se da polako padam u ludilo. Moja svekrva se pojavljuje nekoliko puta nedeljno, često u najnepovoljnijim trenucima i ponaša se kao da je to ipak dom njenog sina, a ne naše zajedničko gnijezdo.
Ona reorganizuje kuhinjske ormariće, unosi hranu za koju misli da je bolja od onoga što ja spremam i preuređuje naš namještaj bez pitanja. Drugi problem je njeno stalno miješanje u naše finansijske odluke. Ona komentariše svaku kupovinu koju obavimo i sugeriše da ne možemo odgovorno da upravljamo novcem. Posebno ja. Zbog toga se osećam kao neodgovorno dijete, a ne kao odrasla žena.
Međutim, ono što me je slomilo je pitanje našeg predstojećeg odmora. Moj muž je, pod uticajem svoje majke, predložio da povedemo njegove roditelje na naše dugo planirano putovanje. Prvo sam mislila da je to šala. To je trebalo da bude naše vrijeme, prilika da ponovo izgradimo bliskost i opuštanje daleko od svakodnevnog stresa. Sada osjećam da će se ovo putovanje pretvoriti u još jedno bojno polje sa mojom svekrvom i još više nas udaljiti.
Ne znam kako da razgovaram sa svojim mužem o ovome, a da ne izazovem sukob. Čini se da ne shvata koliko naša veza pati zbog stalnog prisustva njegove majke u našim životima. Bojim se da ću se smatrati sebičnom i nezahvalnom snajom ako otvoreno izrazim svoje protivljenje ideji da idemo zajedno na odmor. Da li je prekasno za postavljanje granica? U šta sam se uvalila? Kako mogu da razgovaram sa svojim mužem o svojim osećanjima prema njegovoj majci, a da se ne oseća kao da mora da bira između mene i svojih roditelja?", napisala je jedna žena.
Odgovor psihologa
"Najbolje je da iskreno razgovarate sa svojim mužem o svojim osjećanjima u vezi sa situacijom sa svekrvom i zajedno utvrdite granice i pravila vašeg odnosa koje vaša svekrva ne bi trebalo da pređe. Pokušajte da igrate za jedan cilj i zajedno razmislite o rešavanju situacije kako vaš muž ne bi osetio da je pod pritiskom da napravi izbor jer se ne radi o izboru, već o pronalaženju pogodnog rešenja.
Efikasna strategija je da prvo uspostavite sopstvena pravila u bračnim odnosima i predstavite ih svojoj svekrvi na empatičan način. Ako se osećate krivim što branite sopstvene granice, pažljivije pogledajte ta osjećanja i, u samoanalizi ili uz pomoć terapeuta, razmotrite njihovo porijeklo - koje misli i emocije izazivaju ove situacije?
Kada razgovarate sa svojim mužem, predlažem vam da date što više izjava o sopstvenim emocijama i poteškoćama koje izaziva vaša situacija sa svekrvom. Što je manje prostora u razgovoru za procenu ponašanja muža i svekrve i što više fokusa na iskazivanje sopstvenih potreba i slušanje potreba druge strane, to bolje", kaže psiholog Martina Lasota.
