Pogledajte kako su antičke žene gledale na intimne odnose, a kako muškarci na njih.
Uloga žene se mijenjala kroz istoriju, onakva kakva je danas žena u 21. vijeku, naše pretkinje nisu mogle ni da sanjaju. Od izgleda, mode, navika i ponašanja, sve je poprimilo nove oblike. U svojoj novoj knjizi “Nedostajuće niti”, autorka Dejzi Dan govori o istoriji antičkog svijeta očima žene. Govori o njihovoj se*sualnosti i kako su se suočavale sa mizogenim muškim stereotipima.
Prema Semonidu sa Amorgosa, muškom pjesniku koji je pisao u Grčkoj u 7. veku prije nove ere, postoji 10 glavnih vrsta žena, piše Bi-Bi-Si. Ima žena koje su kao svinje, jer više vole da jedu nego čiste, žene koje liče na lisice, jer su posebno pažljive, žene magarci, koje su se*sualno promiskuitetne, žene psi, obilježene zbog neposlušnosti. Postoje olujne morske žene, pohlepne Zemljanke,kradljive lasice, lijenje kobile, neprivlačne majmunske žene i jedna dobra vrsta - vrijedne pčele.
Od svih žena opisanih na ovoj listi, koja odiše mizoginijom tog vremena, one takozvane se*sualno promiskuitetne "žene magarci" su možda najmisterioznije. Istorijski spisi iz antičkog svijeta svjedoče da su tadašnje žene bile dosta zatvorenije. U Grčkoj žene su obično bile pokrivene velom u javnosti, dok su u Rimu imale "staratelje" (obično oca ili muža) koji su nadgledali njihovo kretanje i rukovanje imovinom. Postavlja se onda pitanje da li je požudna žena bila čista muška fantazija? Ili su žene antičkog svijeta bile više zainteresovane za intimne odnose nego što se uopšte vjeruje?
Antička pjesnikinja Sapfa koja je stvarala na Grčkom ostrvu Lezbos u 7. vijeku p.n.e. zapisivala je ženska osjećanja prilikom razgovora sa muškarcem. U jednoj poemi piše da žena tada osjeća intezivna osjećanja - lepršavo srce, drhteći glas, vatru kroz vene, trenutno sljepilo, odzvanjanje u ušima, hladan znoj, drhtanje, bledilo... U drugoj pjesmi, Safa je opisala kako je ženu ogrnula cvijećem i sa čežnjom se prisjećala kako će, na mekom krevetu, "ugasiti svoju želju".
Safine pjesme su danas sačuvane u djelovima da ih je teško tačno pročitati, ali naučnici su u jednom od papirusa otkrili referencu na "dildo", na grčkom poznat kao olisboi. Oni su korišćeni u ritualima plodnosti u Grčkoj, kao i za zadovoljstvo, i kao takvi su predstavljeni na brojnim slikama na vazi.
Takođe, dokaz o muško-ženskim odnosima predstavljaju razne statute, maženje dva para i dirljivi dodiri. U sravnjenoj Pompeji nakon erupcije vulkana Vezuv, na svu sreću ostalo je i nešto sačuvanih dokaza o kulturi ovog podneblja. U Pompeji, zidovi sumornih prostorija nalik ćelijama u kojima su se se*sualne radnice bavile svojim zanatom prekriveni su grafitima, od kojih su većinu napisali muški klijenti, koji su voljeli da komentarišu nastupe imenovanih žena.
Žene iz ugla muškaraca
Muški pisci, uz sve svoje predrasude, pružili su nam danas neke od najzanimljivijih uvida u žene i intimne odnose. Godine 411. prije nove ere, komičar Aristofan je postavio predstavu pod nazivom "Lizistrata", u kojoj žene Atine organizuju se*sualni štrajk u pokušaju da ubijede svoje muževe da se dogovore o mirovnim uslovima tokom Peloponeskog rata. Ovo je bio pravi istorijski sukob, vođen između Atine i Sparte i njihovih saveznika tokom tri decenije. Mnoge žene u predstavi su manje nego zadovoljne što moraju da se odreknu svog zadovoljstva. Međutim, postoji trenutak u kojem se predstava okreće u ozbiljnom pravcu i Aristofan nudi ubjedljiviji ženski pogled.
Junakinja komedije, Lizistrata, koja organizuje štrajk, opisuje kako je zaista bilo ženama dok je rat buktio u Antičkoj Grčkoj. Bio im je zabranjen pristup u Skupštinu, u kojoj se raspravlja o ratu. I dok je ovako dugotrajan sukob bio pakao za udate žene, još je gori bio za neudate žene, koje su lišene šanse da se udaju. Pa tako, Lizistrata u komediji govori da se muškarci mogu vratiti kući iz rata sjedokosi i takvi se i dalje mogu vjenčati, dok to isto ne važi za djevice, od kojih će se mnoge smatrati prestarim da bi se vjenčale i imale potopmstvo. Upravo je ovo bio dokaz kolike su razlike između muškog i ženskog iskustva rata.
Dokazi na papirusu
Antičke žene su takođe svoje misli zapisivale na papirusu. Kako je izgledao put žene do braka? U pismu Teane, grčke filozofkinje iz Pitagorinog društva (neki kažu da je bila njegova žena), nudi svojoj prijateljici Euridiki bezvremenski savjet. Žena, piše ona, treba da odbaci svoj stid zajedno sa svojom odjećom kada uđe u krevet svog muža. Ovo u velikoj mjeri odražava ono što su mnoge žene govorile jedna drugoj u modernijim vremenima, a čini se da su njen savjet slijedile i žene u drevnom svijetu.
