Tri starosne grupe naročito su podložne ovom problemu, koji može izazvati brojne bolesti.
Usamljenost ne znači da smo sami, već da osjećamo subjektivni nemir zbog toga što nemamo osjećaj pripadnosti i zajedništva kakav želimo. Možete biti potpuno sami i ne osjećati usamljenost, ili biti usamljeni u prostoriji punoj ljudi.
Osobe koje su usamljene često se osjećaju izopšteno, kao da nemaju s kim da pričaju, ili da ih niko ne razumije. To može dovesti do ozbiljnijih stanja kao što su anksioznost, depresija, stalni osjećaj nesreće, redukovana fizička aktivnost, problemi sa spavanjem pa i fobija od izlaska iz stana.
Usamljenost doprinosi mnogim bolestima, a među njima su problemi sa srcem, gojaznost, demencija, dijabetes i depresija združena sa zloupotrebom alkohola ili opijata.
"Umjerena usamljenost prisutna je tokom čitavog odraslog životnog doba, ali je naročito izražena u tri perioda našeg života," kaže neuropsihijatar dr Dilip Džeste, koji je opisao šta doprinosi tom osjećaju u svakoj od starosnih grupa.
Kasne dvadesete
U kasnim dvadesetim, prvi put ste suočeni sa veoma važnim odlukama kao što su izbor partnera, zasnivanje porodice, selidba, tu su i pritisak okoline, problemi na poslu...
"U pitanju je vrijeme velikih očekivanja i još veće nesigurnosti, što sve doprinosi stresu", navodi dr Džeste i dodaje da od bolesti usko povezanih sa ekstremnom usamljenošću godišnje umre oko 162.000 Amerikanaca.
Srednje pedesete
Mnogi od izbora već su iza vas, imate manje nesigurnosti ali više briga o tome šta je tek pred vama. Ovo je period krize srednjih godina, u kojoj žene prolaze kroz menopauzu, a muškarci kroz andropauzu.
"U pitanju je period koji se naziva 'sendvičem', jer ste zaglavljeni između brige o djeci i brige o roditeljima. Možda dobijate dijagnozu visokog pritiska ili dijabetesa, a možda se suočavate sa smrću bliskih osoba i počinjete da strahujete od sopstvene smrtnosti", rekao je on.
Kasne osamdesete
Usamljenost ovog životnog doba, navode stručnjaci, nažalost je realna posledica činjenice da ste nadživjeli pripadnike svoje generacije, prijatelje i porodicu.
"Usamljeni ste jer više nema ljudi zbog kojih ste se osjećali manje usamljeno. Brinete i strahujete, zbog čega možda mislite i da imate demenciju ili Alchajmera", objasnio je on.
Postoji li pomoć?
Dr Džeste navodi da su osobe koje su mudre, promišljene, saosjećajne, tolerantne, odlučne i sposobne da regulišu sopstvena osjećanja manje sklona usamljenosti i njenim štetnim posledicama. Dobra vijest je - sve su ovo vještine koje se mogu i naučiti i uvježbati.
"U pitanju su karakterne crte koje nisu samo mjerljive, već i promjenljive. Možete postati mudriji, saosjećajniji, tolerantniji i odlučniji i samim time manje usamljeni, sada ili u budućnosti", rekao je on.