Ispod grenlandskog leda pronađena je napuštena američka vojna baza Kamp Century, dio strogo tajnog plana iz Hladnog rata.
Tokom godina pronađeno je bezbroj stvari koje su vijekovima bile skrivene ispod debelih slojeva leda. Drevne alatke, tijela životinja, avione iz Drugog svjetskog rata, vulkane, gotovo da nema toga što led nije sakrio, a naučnici kasnije pronašli.
Međutim, tokom leta iznad grenlandskog ledenog pokrivača u aprilu 2024. godine, naučnik NASA Čed Grin naišao je na jedno od najneobičnijih otkrića do sada, tajnu vojnu bazu.
Analizirajući radarske snimke leda, Grin je primijetio neobične strukture, za koje je ubrzo potvrđeno da pripadaju Kampu Century, američkoj vojnoj bazi iz perioda Hladnog rata, staroj 65 godina i zakopanoj oko 30 metara ispod površine ogromnog ledenog pokrivača Grenlanda.
"Tražili smo samo dno ledenog pokrivača, a onda se odjednom pojavio Kamp Century", rekao je Aleks Gardner, stručnjak za ledene predjele iz NASA Laboratorije za mlazni pogon (JPL), koji je učestvovao u projektu. "U početku nismo ni znali šta gledamo".
Grad ispod leda
Kamp Century, poznat i kao "grad ispod leda", izgradili su američki vojni inženjeri u strogoj tajnosti između juna 1959. i oktobra 1960. godine.
Kompleks je imao 21 podzemni tunel ukupne dužine gotovo tri kilometra. Na radarskim snimcima koje je napravila NASA mnoge građevine baze i danas se jasno mogu razlikovati.
Za istraživanje je korišćen sistem UAVSAR (Synthetic Aperture Radar), tehnologija slična LiDAR-u koja se često koristi za pronalaženje skrivenih građevina, poput drevnih gradova Maja. Dok LiDAR koristi laserske zrake, UAVSAR koristi radio-talase koji mogu da prodru kroz led.
Zašto je Amerika gradila bazu na Grenlandu?
Sjedinjene Američke Države i Danska potpisale su 1951. godine Sporazum o odbrani Grenlanda, kojim je američkoj vojsci omogućena izgradnja vojnih objekata na ovom ostrvu, koje je tada bilo dio Danske.
Ali sama izgradnja baze bila je izuzetno težak poduhvat. Na ledenoj visoravni temperature su padale i do minus 70 stepeni Celzijusa, dok su vjetrovi dostizali brzinu od gotovo 200 kilometara na čas.
Za izgradnju je dopremljeno više od 6.000 tona građevinskog materijala pomoću teških motornih sanki koje su se kretale brzinom od svega tri kilometra na čas. Sam transport od američke baze Tule trajao je oko 70 sati.
Inženjeri su prvo iskopali ogromne rovove u snijegu i ledu. Najveći među njima bio je prolaz dug oko 300 metara, poznat kao Glavna ulica, nakon čega su unutar rovova podignute drvene zgrade sa čeličnim krovovima.
Nuklearni reaktor u srcu ledenog grada
Najvredniji dio kompleksa bio je jedan od prvih nuklearnih reaktora srednje snage PM-2A, koji je proizvodio električnu energiju za čitavu bazu.
Rad sa reaktorom u ekstremnim arktičkim uslovima zahtijevao je izuzetnu pažnju, ali je upravo on omogućavao da podzemni grad funkcioniše.
Tokom boravka u Kampu Century naučnici su ostvarili značajne geološke uspjehe.
Bili su među prvima koji su proučavali ledena jezgra Grenlanda, dok su uzorci tla otkrili da je ovo područje u dalekoj prošlosti bilo prekriveno šumama i bogatim biljnim i životinjskim svijetom.
Nauka je bila samo paravan
Ipak, naučna istraživanja bila su samo dio priče. Sama baza nije bila tajna. Američka vojska čak je snimila promotivni film o ovom projektu. Međutim, ono što jeste bilo strogo povjerljivo bio je pravi cilj izgradnje.
Pod nazivom Projekat Iceworm, američka vojska planirala je da ispod grenlandskog leda izgradi ogromnu mrežu tunela namijenjenih raspoređivanju balističkih nuklearnih raketa.
Plan je predviđao čak 135.000 kvadratnih kilometara dodatnih podzemnih tunela, dovoljno prostora za oko 600 projektila. Za njihovo opsluživanje bilo bi izgrađeno 60 lansirnih centara u kojima bi stalno živjelo oko 11.000 vojnika. O svemu tome danska vlada nije bila obaviještena.
Ambiciozan plan koji nikada nije ostvaren
Veoma brzo postalo je jasno da je čitav projekat gotovo nemoguće sprovesti.
Led se stalno pomijerao i deformisao tunele, održavanje baze bilo je izuzetno skupo, a tehničke prepreke pokazale su se gotovo nepremostivim. Zbog toga je Kamp Century napušten već 1967. godine.
Tek tri decenije kasnije, 1997. godine, Danski institut za međunarodne odnose objavio je dokumente koji su otkrili postojanje Projekta Iceworm i njegov pravi cilj.
Problem koji je ostao zakopan u ledu
Iako je nuklearni reaktor uklonjen nakon zatvaranja baze, jedan ozbiljan problem ostao je ispod leda.
Tokom 33 mjeseca rada reaktor je proizveo više od 178.000 litara radioaktivnog otpada.
Taj otpad nikada nije uklonjen. Decenijama je ostao zarobljen ispod ledenog pokrivača, uz pretpostavku da će led zauvijek ostati zaleđen. Ali klimatske promjene mijenjaju tu računicu.
Prema procjenama naučnika, područje oko Kampa Century moglo bi da počne da gubi ledeni pokrivač već oko 2090. godine.
"Ljudi koji su tada gradili bazu bili su uvjereni da ono što ostave ispod leda nikada više neće ugledati svjetlost dana", rekao je još 2016. godine klimatolog i glaciolog Vilijam Kolgan sa Univerziteta Jork u Torontu, koji je predvodio istraživanje. "Šezdesetih godina izraz globalno zagrijavanje praktično nije ni postojao. Danas se klima mijenja, a pravo pitanje je da li će ono što je zakopano ispod leda tamo i ostati."
Izvor: nova