Da li je "trulež mozga" dijagnoza koje nismo svjesni, otkrio je prof. dr Ranko Raičević, predsjednik Udruženja neurologa Zapadnog Balkana.
"Trulež mozga" je reč 2024. godine po izboru Oksfordskog rječnika. Za tu dijagnozu modernog društva zaslužan je, ko drugi, nego internet. Dok on raste i razvija se, naš mozak ide u suprotnom smjeru. Tim povodom u "Jutru" na Prvoj gostovao je prof. dr Ranko Raičević, predsjednik Udruženja neurologa Zapadnog Balkana koji je govorio na koji način možemo da izbjegnemo truljenje mozga.
"U tom izboru riječi godine imali smo i 'romansu' i 'skromnost' i te dvije rjieči su izgubile od ove. Vrijeme je nevjerovatne poplave informacija u svim sferama. Imamo ružne informacije, a one dominiraju.
Sasvim različiti hormoni se luče kad smo prisiljeni da saznamo ružno u odnosu na lijepo.
Trulež mozga je pojava koja je primijećena ne samo od napredovanja interneta, već je 2007. rađeno istraživanje kako mejl utiče na pažnju. On sada izgleda smiješno u odnosu na sve što imamo, a primijećeno je da je samo obrada informacija iz mejla uticala na smanjenje kapaciteta mozga za skladištenje informacija za 25 odsto. Ono što sada vidimo, imamo jasno potvrđeno da je čovjek prije 20 godina mogao da održi aktivnu pažnju na ekranu 2,5 minuta, a sada ne može ni 35 sekundi", rekao je dr Raičević.
"Mozak ima bilijarde neurona, nevjerovatnu količinu skladištenja informacija. Ne postoji nijedan kompjuterski sistem koji može da se takmiči sa mogućnostima memorisanja mozga, ali ni to nije neograničen kapacitet. Imamo stotine milijardi fiokica u koje treba da skupimo informacije, ali sada imamo poplavu informacija koje su nam nepotrebne. Mozak sve manje vremena ima da razluči šta je bitno, a šta nebitno. Mi smo sada u paradoksu, a to vidimo i u klinici, da ljudi za neke banalne stvari, koje su rutinski završavali u sekundi, sada se razmišljaju da donesu odluku. To je sve jer nemaju kapacitet da razjasne šta je bitno, šta je nebitno", objasnio je neurolog.
Nismo ni svjesni da patimo od digitalne demencije
"Neki stručnjaci smatraju da ovo liči na digitalnu demenciju. To nije prava demencija, nego je to baš digitalna demencija. Mozak se potpuno preplavi informacijama da više ništa ne možemo da zapamtimo, jer uvijek imamo novi talas informacija. Vraćamo se na fenomen supe sa praznim dnom. Stalno uzimamo supu, ona stalno stiže i odlazi, a mi imamo osjećaj da moramo da je uzimamo. Dolazi do prezasićenja. Neuroni su sada u savršenoj oluji nestabilnosti. To je borba za stalnu stimulaciju dopamina. Sa njim se budimo, on odlučuje kada je nešto životno ugrožavajuće, da li ćemo se boriti ili pobjeći", rekao je dr Raičević i dodao:
"Trulež mozga je čak i blag. Podrazumijeva oboljenje, ali ovo nije oboljenje, ovo je aktivna destrukcija koju mi sami podržavamo. Istraživanja pokazuju da mi za kompjuterom ili telefonima provodimo 6 do 7 sati. To je apsolutno nevjerovatno. Mi smo to prihvatili. Kako nam radi mozak, takav nam sadržaj izlazi na telefonu", rekao je neurolog.
Šta se dešava sa mozgom zbog pregršt informacija?
"To je pravi stres, to je empatija. Ne možemo da budemo imuni na to da nas ne pogodi pogibija. Diže se dopamin, hormon koji nam omogućava da smo budni, ali ne treba da bude stalno povišen jer onda ne možemo da se odmorimo. Onda smo u stalnoj hipersenzitivnosti sa svim hormonima koji dižu metabolizam, utiču na poremećaj, to je otprilike kao da ne spavate. Imaćemo čitavu generaciju, već je imamo, koja ne zna šta je realan svijet. Ne želim da budem konzervativan, ali ovaj svijet nije kreativan. Imaćemo sve više pametnih aparata, a sve više zatupljenih ljudi", rekao je dr Raičević.
Šta je rješenje?
"Jedno racionalno razmišljanje da moramo da se riješimo tolikog pristupa informacija. To je kao zavisnost, u kafanama ne treba da koristimo telefone, u kući djeci možemo da dajemo telefone od 6 do 8. Fizička aktivnost je bitna, kao i san, on je neophodan za mozak, u jednom kontinuitetu najmanje 7 do 8 sati. Mozak bez sna je u stalnom stresu", savjetovao je dr Ranko Raičević.