Potpuno ste bezbjedni čak i u najintenzivnijim paničnim napadima. Proći će, kao i svaki put do sada i ništa se od vaših misli neće realizovati.
Panični napad je kao iznenadna oluja - u trenutku, naizgled iz čista mira, potpuno nas obuzme i preplavi gubitak vazduha, intenzivno lupanje srca, vrtoglavica, tremor. Bujica nekontrolisanih misli kojima ne možemo da se suprotstavimo - "ugušiću se", "umrijeću", "poludjeću" neprekidno nadolazi, a simptomi, iako trenutni, kao da traju čitavu vječnost. A onda sve prođe, kao da nikada nije ni bilo tu, slikovito opisuje psiholog i master profesor psihologije Irina Dugonjivac.
"Često se javlja ideja da je ovo ugrožavajuće po naše zdravlje, zato je važno naglasiti da smo potpuno bezbjedni čak i u najintenzivnijim paničnim napadima. Proći će, kao i svaki put do sada i ništa se od naših misli neće realizovati", naglašava psiholog.
Anksioznost je drugačija, dodaje naša sagovornica. Ona je poput stalne pozadine u našim mislima, tihe, ali neumorne. Dok panični napad dolazi iznenada i brzo prolazi, anksioznost je manje intenzivna, traje dugo i iscrpljuje nas u potpunosti kroz konstantnu brigu i napetost. Ono što povezuje anksioznost i panični napad je osjećaj straha i unutrašnji nemir, ali oba stanja mogu da se savladaju uz razgovor, edukaciju i određene tehnike.
Specifični okidači ili bez posebnog razloga?
Panični napadi ponekad imaju jasne okidače - boravak u zatvorenom prostoru, gužvi, ili situacije koje podsjećaju na neku prethodnu traumu. Međutim, ima i slučajeva kada se javljaju iz "čista mira".
"Jedna mlada žena sa kojom sam radila, rekla je da je prvi panični napad doživjela dok je mirno sjedjela kod kuće i gledala seriju. Kroz terapijski razgovor otkrile smo da je podsvjesno osjećala pritisak zbog ispita i očekivanja okoline. Često tijelo reaguje prije nego što um shvati šta ga muči i zato je važno razumjeti da napad nikada ne dolazi niotkuda. Uvijek su u pozadini neke misli koje nas preplavljaju i bude emociju straha sa svim propratnim simptomima", objašnjava psiholog.
Najčešće zablude
Nekoliko zabluda o paničnim napadima često dodatno pogoršavaju stanje osobe. Jedna od najčešćih je ideja da su panični napadi znak "ludila" ili ozbiljne psihičke bolesti. Ova zabluda stvara osjećaj stida i straha kod osobe, pa se često izbjegava traženje pomoći. Takođe, mnogi vjeruju da panični napad može da dovede do srčanog udara, gušenja ili gubitka kontrole nad sobom, iako je to potpuno netačno.
Svakako bi trebalo isključiti probleme sa srcem i štitnom žlezdom
"Prvi korak je, svakako, da osoba posjeti ljekara i isključi fizičke uzroke, poput problema sa srcem ili štitnom žlijezdom. Kada medicinski nalazi pokažu da je sve u redu, sljedeći korak je da prihvatimo da simptomi nisu opasni, već su samo intenzivna manifestacija straha", napominje naša sagovornica.
Mjere prve pomoći
Kada panični napad krene, osoba se osjeća da je sve izvan njene kontrole, ali nije tako. Najintenzivniji panični napad može da traje maksimalno 45 minuta i da spontano prolazi, sam od sebe, naglašava psiholog. Ipak, postoje koraci koji mogu da budu od pomoći i u situacijama kada nismo spremni da “samo pustimo da prođe”:
Svjesno disanje: Fokus na sporom, dubokom disanju. Jedna od tehnika koja pomaže mnogima je "3-5-8": udah kroz nos tri sekunde, zadržavanje vazduha pet sekundi, izdisaj kroz usta osam sekundi. Važno je uvježbati ovu tehniku, kako bismo mogli pravilno da je primijenimo kada nam je potrebna.
Prizemljenje: Usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak. Fokusirajte se na svoju okolinu. Pronađite pet predmeta koje ćete opisati do najsitnijih detalja. Mozak ne može istovremeno da bude fokusiran na neku radnju i na uznemiravajuće misli.
Poruka podrške sebi: Umjesto paničnog razmišljanja poput "Ovaj put ću sigurno poludjeti i završiti u bolnici", recite sebi "Ovo je samo još jedan napad panike. Proći će, kao i svaki put do sada. Bezbjedan sam".
Bezbjedni ste, šta god da se dešava
"Jedna klijentkinja, recimo, nosi sa sobom malu poruku u torbi na kojoj piše "Ovo je samo privremeno, proći će. Ne zaboravi da dišeš". Taj mali podsjetnik joj pomaže da zaustavi panični napad čim osjeti prve senzacije", otkriva Irina Dugonjivac.
Pomoć na duže staze
Promjene u svakodnevim navikama mogu da naprave veliku razliku i donesu dugoročne benefite. Neke od njih su:
Fizička aktivnost: Redovno vježbanje, čak i obična šetnja prirodom, pomaže tijelu da oslobodi stres i da na adekvatan način reguliše emocije. To je univerzalni lijek i za dušu i za tijelo.
Relaksacione tehnike: Joga, majdfulnes (prisutnost), progresivna mišićna relaksacija ili meditacija su sjajni načini za smirivanje uma.
Dnevnik misli: Pisanje pomaže da "izbacimo" misli iz glave, zaustavimo pretjerano razmišljanje, ali i bolje razumijemo okidače naših reakcija.
"Kvalitetan san, uravnotežena ishrana i smanjen unos kofeina takođe mogu da umanje simptome anksioznosti. Ove strategije nisu zamjena za terapiju, ali su izvanredna podrška na putu ka oporavku", ohrabruje naša sagovornica koja posebno naglašava važnost razumijevanja i empatije od strane bliskih ljudi.
Razumijevanje i empatija od strane bliskih ljudi su jako važni
Kada anksioznost zahtijeva stručnu pomoć?
"Svaka osoba osjeti anksioznost s vremena na vrijeme, ona jeste sastavni dio života. Međutim, kada postane konstantna i krene da remeti svakodnevno funkcionisanje, vrijeme je da se potraži pomoć. Ako osoba izbjegava određene situacije iz straha od potencijalnog paničnog napada, umanjuje socijalne kontakte i uvijek bira da radije ostane kod kuće, jasni su znaci za uzbunu", opominje psiholog.
"Anksioznost i panika nisu slabost, već izazovi koje, uz pravu podršku, možemo da savladamo. Kada osoba shvati da nije sama i da postoji rješenje, već je na pola puta ka oslobađanju od tog iracionalnog straha", poručuje.
Nataša Lazović