"Ljudi često misle da sam 'sama kriva' što imam dijabetes tipa 1, a jedno pitanje mi stalno postavljaju"
Registrovana dijetetičarka, koja je prije 18 godina dobila dijagnozu dijabetesa tipa 1, podijelila je kako izgleda njeno iskustvo i koje pitanje joj ljudi non-stop postavljaju, a koje joj najviše smeta.
"Svoj život dijelim na dva dijela - prije i posle. Prvi dio bio je do 2006, kada sam imala 11 godina, i kada mi je postavljena dijagnoza dijabetesa tipa 1. Drugi dio nastaje posle toga", ispričala je dijetetičarka Kortni Džonson.
"Tokom poslednjih 18 godina, suočila sam se sa ogromnim predrasudama i takozvanom 'dijabetes stigmom'. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti ovu stigmu definiše kao negativan stav, osuđivanje, diskriminaciju ili predrasude prema nekome, samo zato što imaju dijabetes", objasnila je ona.
"Ja sam bijela žena, prosečne građe, i uz to sam dijetetičarka. I suočila sam se sa svim vrstama pritiska i predrasuda", rekla je Kortni.
Ona je podijelila pretpostavke koje su najčešće, kao i pitanje koje joj ljudi stalno postavljaju, a koje je pogađa. Uradila je to u nadi da o dijabetesu može da se vodi bolji dijalog, da cijelo društvo može da se informiše i okonča "stigmu dijabetesa".
"Ja sam kriva što imam dijabetes"
Postoji više vrsta dijabetesa, među kojima su tip 1, tip 1, LADA i gestacijski dijabetes. Tip 1 ranije se zvao dječjim dijabetesom, jer su dijagnoze često postavljane u detinjstvu. Ova vrsta poremećaja događa se kada beta ćelije u pankreasu, koje proizvode insulin, budu napadnute i uništene od strane imunog sistema.
"Primjetila sam da ljudi ne razumiju razliku između različitih vrsta dijabetesa, pa većina pretpostavlja da imam tip 2. Stigma dolazi od pogrešnih pretpostavki vezanih za dijabetes tipa 2, jer većina ljudi pretpostavlja da su loši izbori u životu doveli do bolesti."
"Kada slušate o dijabetesu, čak će i Svjetska zdravstvena organizacija stavljati u fokus težinu, fizičku aktivnost, izbore u ishrani... Ali i drugi faktori, kao što su genetika, životno okruženje i starost igraju ulogu u razvoju bolesti", objasnila je ona.
"Niz okolnosti i izbora mogu biti dio faktora koji su doprinijeli, ali niko nije 'kriv' što ima dijabetes. Ipak, ljudi sa dijagnozom se suočavaju sa 'odgovornošću' za sopstvenu bolest."
"Tokom 18 godina, doživjela sam stigmatizaciju od potpunih stranaca, ali i od bliske rodbine. Uvijek hoću da im kažem koji tip dijabetesa imam, ali sam onda shvatila da, ako kažem da nemam tip 2, podgrevam pogrešne pretpostavke o njemu. Sada više ne govorim ljudima koji dijabetes imam, da ne bih učestvovala u stvaranju pogrešnog narativa", rekla je ona.
"Jedno pitanje me ubija u pojam"
"Život sa dijabetesom znači da moram da budem svjesna šta jedem, od količine do namirnica koje kombinujem. Čak i kao dijete sam znala mnogo više od odraslih o sastavu hrane, količinama ugljenih hidrata u namirnicama, proteinima, mastima. Onda sam postala dijetetičarka", rekla je Kortni.
"I ljudi me i dalje, kada vide da jedem, pitaju - jesi sigurna da smiješ to da jedeš? I strašno je demorališuće kada neko sa strane dovodi moj izbor u pitanje".
"Da, sigurna sam da smijem to da jedem. I odgovaram im mirno - sigurna sam, hvala što brineš. Ali se nadam da možemo da vjerujemo ljudima sa dijabetesom da su dovoljno informisani da donose odluke o sopstvenoj ishrani", zaključila je ona.