Iznenađujuća taktika koju mravi sprovode, može biti način da se spriječi da se čitava kolonija zarazi bakterijama.
Biolog Erik Frank 11 godina proučava ponašanje mrava. On i njegove kolege sa Univerziteta u Vircburgu doveli su mrave drvodelje sa Floride u svoju laboratoriju u Njemačkoj da saznaju kako reaguju na povrede. Većina vrsta mrava tretira povrijeđeni ili odsječeni ud druga tako što ga premaže antimikrobnom smješom. Ali crvenkasto-braon mravi drvodelje su zauzeli drugačiji pristup: odgrizli su ostatak uda, efektivno ga amputirajući.
Druge životinje, kao što su gušteri, odbacuju sopstvene udove da bi izbjegli predatore, ali Frank kaže da je ovo prvi slučaj da insekt odsječe nogu srodniku iz gnijezda da bi mu spasio život. Jedina druga vrsta koja to čini su ljudi. "Uopšte nisam vjerovao u ovo jer je bilo suprotno očekivanjima. Četiri puta smo ponovili eksperiment prije nego što smo ga prihvatili", rekao je Frank.
Entomolozi su inače i ranije primijetili da neki mravi transportuju svoje povrijeđene do gnijezda gdje ih zbrinjavaju.
Većina vrsta mrava ima žlijezde koje luče antimikrobna jedinjenja da bi spriječile gljivične i bakterijske infekcije, koje obično ulaze u njihova tijela kroz rane. Ali floridski mrav drvodelja (camponotus floridanus), centimetar dugačak insekt porijeklom iz južnih Sjedinjenih Država, izgubio je tu žlijezdu tokom evolucije.
Da bi shvatio kako se vrsta brine sama za sebe, Frankov tim je isjekao noge mravima i izložio ranu pseudomonas aeruginosa, bakteriji koja se obično nalazi u zemljištu. Tim je neke od mrava ostavio u izolaciji, a druge vratio u gnijezdo.
Mravima koji su se vratili u gnijezdo brzo su prišli jedan ili dva "drugara", koji su izgrizli nogu iznad i potpuno je amputirali. Devedeset posto mrava koji su dobili ovu „operaciju" preživjelo je. Nasuprot tome, samo 40% onih koji su ostali sami je preživjelo.
Mikromakazama, istraživači su takođe povrijedili noge mrava niže, na tibiji. Ovog puta, drugi insekti nisu amputirali udove svojim povređenim srodnicima iz gnijezda; umjesto toga, jednostavno su lizali ranu da bi jezikom uklonili bakterije. Devedeset odsto izolovanih mrava je umrlo, dok je 75 odsto onih koji su se vratili u gnijezdo preživjelo.
Veoma dobro znaju šta rade
Mikroskopom visoke rezolucije otkriveno je da noga mrava sa Floride ima nekoliko mišića koji ometaju cirkulaciju hemolimfe (verzija krvi za insekte), sprečavajući bakterije da brzo uđu u telo. Kao rezultat toga, postoji veća vjerovatnoća da će mravi amputirati povređene udove, jer imaju vremena potrebno za izvođenje ove procedure, objašnjava Danijel Kronauer, stručnjak za biologiju mrava na Univerzitetu Rokfeler koji nije bio uključen u istraživanje.
Tibija, nasuprot tome, ima manje mišića za zaustavljanje hemolimfe, čineći cirkulaciju krvi bržom i omogućavajući bakterijama da brže uđu. To znači da se povrede tibije moraju brže liječiti, kaže Kronauer.
Da bi saznali da li su amputacije nakon rana na tibije jednako efikasne u zaustavljanju infekcija kao i one nakon rana bedrene kosti, Frankov tim je amputirao noge mravima. Analiza DNK u telima mrava otkrila je da su amputacije nakon rana na gornjem dijelu noge, bliže tijelu, zaista zaustavile bakterijske infekcije u njihovim tragovima, dok amputacije nakon rana kod tibije nisu. Suprotno onome što su istraživači vjerovali, amputacije tibije nisu poboljšale opstanak insekata, a to je ono što mravi „izgleda da znaju“, kaže Frank.
Kao i njihova hijerarhijska društvena struktura, amputacija je još jedan od iznenađujućih načina na koji su mravi razvili "sofisticirano ponašanje" veoma slično ljudima, kaže Kronauer. "To je kao da izvlačite povrijeđene vojnike sa bojnog polja, a zatim ih liječite", dodaje.
"Ovi nalazi mogu da promijene percepciju ljudi o mravima", kaže Kristofer Pul, biolog sa Univerziteta u Oksfordu koji nije bio uključen u rad. "Oni nisu samo vojnici koji rade samo za kraljicu, samo da bi bili zamijenjeni ili odbačeni u bilo kom trenutku, oni idu do krajnjih granica da pomognu jedni drugima", naglašava Pul.