Pomjeranje sata u martu 2022. znači da ćemo spavati 60 minuta kraće, a evo kako to utiče na zdravlje, nije nimalo naivno!
Doktor Dragan Hrnčić, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu i specijalista interne medicine, otkrio je kako pomjeranje sata utiče na zdravlje.
Doktor Hrnčić je, gostujući u Jutarnjem programu RTS, objasnio najprije šta je cirkadijalni ritam našeg organizma i od čega on zavisi. Mnogi ne znaju da su studije pokazale da se pomjeranje kazaljki na satu neće odraziti samo na raspoloženje i nivo energije, već može da bude pogubno i za srce!
"Cirkadijalni ritam predstavlja naš biološki časovnik, ciklične promjene funkcija u tijelu koje se odvijaju tokom 24 časa. Sve funkcije koje se ponavljaju u određenim periodima, kao što su periodi budnog stanja i sna, lučenje hormona i temperatura tijela, regulisane su upravo njim. Naš časovnik je zapravo 'navijen' u skladu sa periodima svjetlosti, i svi naši procesi po fiziološkim uslovima funkcionišu zahvaljujući tom ritmu. Naš organizam prolazi cjelodnevni krug funkcija koji traje 24 časa i možda nekih 15 minuta", rekao je dr Hrnčić.
Pomjeranje sata na ljetnje računanje vremena biće u nedelju, 27. marta 2022. godine. U dva ujutru časovnici će se pomjeriti na tri, što znači da spavamo jedan sat kraće, ali je stvar zapravo mnogo komplikovanija od toga.
"Pomjerajući kazaljke, pomjeramo društveni časovnik, mi kao socijalna bića funkcionišemo u okruženju radnih i društvenih obaveza. Ali biološki časovnik je usaglašen sa ritmom Sunca i dnevne svjetlosti, i pomjeranje na ljetnje računanje vremena nam donosi negativne efekte po zdravlje. Mi nismo usklađeni sa onim što bismo nazvali društvenim ritmom, i onda kada pogledamo sjutradan na sat, osjećaćemo se kao da je unutrašnji časovnik van ravnoteže. Pomjeranje tog jednog sata će ukrasti od noći i dodati danu, zapravo ćemo ujutru kasnije dobijati dnevnu količinu svjetlosti a duže ćemo joj uveče biti izloženi. Sunčeva svjetlost 'navija' naš unutrašnji časovnik i mi se prilagođavamo onome što nam diktira priroda, dok nas prelazak na ljetnje računanje vremena primorava da se prilagodimo društvenim, vještačkim potrebama", objasnio je doktor.
Mogu se javiti razne zdravstvene smetnje, a posebno zabrinjavaju podaci studija sprovedenih u Americi i skandinavskim zemljama, da će u danima nakon pomjeranja sata biti učestaliji problemi sa srcem. Doktor je objasnio zašto je tako.
"Podaci nisu pretjerani, studije su to dokazale u razvijenim zemljama kao što su SAD, gdje ima veći broj vremenskih zona i samim time hronobiologija je polje koje se više istražuje. Potom skandinavske zemlje, koje imaju specifičan odnos perioda dnevne svjetlosti i njenog odsustva. Studije iz tih zemalja pokazuju da na populacionom nivou, kada gledamo širu sliku a ne pojedinca, na dan pomjeranja sata i u ponedeljak posle prelaska na ljetnje računanje vremena, postoji značajno veća incidencija infarkta miokarda i atrijalne fibrilacije. Pomjeranje sata dovodi i do pada koncentracije, do povećanog broja saobraćajnih nesreća, jer zbog tog ukradenog sata nama se smanjuje kvalitet sna", objasnio je ljekar.
"Prelaskom na ljetnje vrijeme, mi se noću izlažemo jednom dodatnom satu svjetlosti, dodatno odlažemo produkciju melatonina, glavnog hormona koji telo proizvodi preko noći, on se preko dana ne luči. A upravo je melatonin odgovoran za kvalitet sna", rekao je on.
Doktor je objasnio da, nakon ovog zabrinjavajućeg perioda, povećan broj sunčanih sati tokom ljetnjih mjeseci dovodi do popravljanja stanja, makar kada je raspoloženje u pitanju.
"Ljetnje računanje vremena nas uvodi u povećano izlaganje Sunčevoj svjetlosti, veći je broj svijetlih sati i dana, samo po sebi to jeste odgovorno za veću aktivnost i bolje raspoloženje, to nije posledica sata već samih vremenskih prilika koje su povoljnije. Sam prelazak na ljetnje računanje vremena u prvoj nedelji loše utiče na raspoloženje, može dovesti i do depresije, ali dugoročno tokom ljeta, mi imamo bolje raspoloženje nego tokom hladnih mjeseci kada se javlja i takozvana zimska depresija", rekao je dr Hrnčić.
Često slušamo o tome da se ljudi dijele na različite hronotipe, da je neko "sova" jer voli da je noću budan do kasno i tada se osjeća najbolje, a neko drugi ranoranilac.
"Zavisi to i od perioda života i obaveza koje imate, da li ste u radnom dobu, da li ste tinejdžer, školarac ili starija osoba. Svakako, to su dva takozvana hronotipa koja su različita, postoje ljudi koji imaju različite aktivnosti i različite potrebe za količinom spavanja u određeno vrijeme. Preporuka svjetskih organizacija koje proučavaju spavanje je da je potrebno minimalno šest časova dnevno, a optimalno sedam do devet časova sna. Obično je zabluda da tinejdžeri kraće spavaju, i teže odlaze u san i da je to posledica navika. Za to postoji biološko opravdanje, oni i stariji kasnije luče melatonin, njihovo spavanje je iscjepkano i imaju veću količinu nesanice", zaključio je on.