Pročitajte koje su karakteristike pet tipova roditelja i provjerite koji vas najbolje opisuje.
Ne postoji jedan "pravilan" način da budete dobar roditelj, a naučnici već neko vrijeme istražuju različite stilove roditeljstva i efekte koje imaju na djecu. Psiholozi su utvrdili da postoji pet stilova roditeljstva: autoritativni, autoritarni, permisivni, "vezani" i slobodni stil.
Pročitajte i vidite koji ste tip roditelja.
Autoritativno roditeljstvo
Ovi roditelji postavljaju visoke standarde za svoju djecu, ali ih i vode, tj. pomažu im da postignu te standarde. Obično koriste tehnike pozitivne discipline umjesto stiktnih pravila i ne traže nužno da se sve rade na njihov način.
Naučne studije pokazuju da djeca vaspitana na ovaj način "dobro prolaze", u društvenim i akademskim aspektima.
Psiholog dr Dajana Baumrind koja je "otkrila" tri tipa roditeljstva smatra da je autoritativni stil najbolje za djecu. Smatra da ovi roditelji imaju velike ciljeve za djecu, ali ipak ciljeve koji su odgovarajući za uzrast djece, ali i da su uvijek tu za djecu kako bi im pomogli da ostvare te ciljeve.
Na ovaj način, smatra psiholog, djeca znaju šta se od njih očekuje i imaju dovoljno samopouzdanja da ispune očekivanja.
"Istraživanja neprestano pokazuju da djeca autoritativnih roditelja imaju bolji odnos sa vršnjacima, bolja dostignuća u školi, prilično rano postaju nezavisni", kaže dr Lisa Dejmor.
Permisivno roditeljstvo
Riječ je o stilu roditeljstva gdje roditelja ne postavljaju baš mnogo pravila djeci. Štaviše, roditelji se često ponašaju kao drugari svog deteta, nemaju nikakav autoritet nad njim.
Djeca permisivnih roditelja imaju više šanse da budu loša u školi, a ovakav stil roditeljstva nije dobar ni za njih emocionalno, niti im pomaže da ostvare dobre odnose sa vršnjacima.
"Ovi roditelji imaju problem da postave granice djetetu", objašnjava dr Lora Markam. "Zbog toga ignorišu loše ponašanje djeteta i 'predaju se', odnosno popuštaju djetetu da ga ne bi uznemirili. Rezultat toga je da pred dijete ne postavljaju očekivanja u skladu sa njegovim uzrastom".
Stručnja istraživanja su pokazala da su djeca permisivnih roditelja sklonija pokazivanju znakova anksioznosti, depresije, agresivnija su, imaju loše društvene vještine.
Autoritarno roditeljstvo
Poput autoritativnog stila, i autoritarni roditelji pred djecu postavljaju visoka očekivanja, ali su manje brižni. Takođe, ovi roditelji često djecu strogo kažnjavaju (ne nužno fizički).
Studije pokazuju da autoritarno toditeljstvo može da dovede do problema u ponašanju kod djece.
Autoritarni roditelji se fokusiraju na striktna pravila, pretjeranu disciplinu. "Oni vjeruju da djeca, po prirodi, imaju jaku volju i da su sklona tome da sve rade po svojoj volji", piše Psychology Today.
"Zbog toga ovi roditelji jako cijene poslužnost autoritetu i smatraju svojim primarnim zadatkom da dijete nauče da se pokori njihovoj volji".
Međutim, to što autoritarni roditelji ne pomažu djeci da ostvare visoke ciljeve i očekivanja, nije dobro.
"Djeca ovakvih roditelja češće pokazuju simptome depresije, imaju nisko samopouzdanje, u odnosu na djecu autoritativnih roditelja". Takođe, neke studije pokazuju da su djeca odgajana po ovako striktnim pravilima i disciplini sklonija tome da postanu nasilnici.
"Vezani" stil roditeljstva
Ovaj stil roditeljstva počiva na osam principa, a roditelji vjeruju da ti principi pomažu u stvaranju bliske veze između njih i djece.
Ovih principa se pridržavaju roditelji: pripremaju se za trudnoću, porođaj i roditeljstvo; pružaju ljubav i poštovanja; osjetljivi su prema djetetu (posebno kada dijete plače); koriste dodir i fizički kontakt (recimo, često nose bebu u naručju); obezbjeđuju djetetu miran san; pružaju stalnu ljubav i brigu; praktikuju pozitivnu disciplinu; teže balansu između ličnog i porodičnog života.
"Vezani" stil roditeljstva su popularizovali Bil i Marta Sirs, koji su otkrili dobre strane bliske veze između roditelja i beba.
Oni tvrde da djeca ovakvih roditelja ređe plaču, ređe imaju probleme sa ponašanjem, odrastaju u miru, uče i razvijaju se.
Ipak, psiholog dr Emili Edlin smatra da za nekim stvarima nema potrebe, odnosno da i roditelji koji ne nose svoju djecu neprestano u naručju mogu da ostvare blisku vezu sa svojim djetetom.
Slobodno roditeljstvo
Ovi roditelji ohrabruju djecu da budu nezavisna tako što im daju veću autonomiju i manje ih nagledaju. Ovaj stil je drugačiji od permisivnog stila roditeljstva jer se od djece ipak očekuje da prate određena pravila.
Stil roditeljstva je dobio naziva nakon što je Lenor Skenazi pustila svog devetogodišnjeg sina da se sam snađe u njujorškom metrou kako bi došao kući. Ali, ono što je važno naglasiti je da ovaj stil roditeljstva ne podrazumijeva zanemarivanje djece, već davanje veće slobode u nekim situacijama.
"Slobodno roditeljstvo naglašava sposobnost djeteta da samo funkcioniše, bez stalnog roditeljskog nadzora", objašnjava profesor dječje psihijatrije dr Kajl Pruet. "Ono djetetu dozvoljava da istražuje kako bi samo prevazišlo neke prepreke".
U nekom smislu, ovaj stil je bliži autoritativnom roditeljstvu nego permisivnom, jer roditelji pomažu svojoj djeci, vode ih kroz određena iskustva (na primjer, Skenazijeva je sinu najprije objasnila šta da radi ukoliko ne bude mogao sam da se snađe u metrou).
Koji stil roditeljstva se vama čini najboljim i u koji tip roditelj vi spadate?
