U Evropi je sve više maslina. Zato se istražuje šta može da se uradi sa ostatkom od proizvodnje ulja, takozvanom kominom.
U Beču rade na razvoju pogona koji bi iz toga mogao da proizvodi gorivo.
Odavno se zna da i komina, koja ostane nakon što se iscijedi ulje, itekako može dobro da posluži. Njome se nekada hranila stoka, a uvijek je mogla poslužiti i kao ogrijev. Ali uzgoj maslina danas više nije kao nekada. Vremena su se promijenila.
U Evropskoj uniji proizvođači sa tek pokojim stablom jedva da imaju šansi, a masline se sve više sade na ogromnim plantažama kako bi mogle da se obrađuju mašinama. Zato danas više ne ostane samo nešto malo komine nakon što se iscijedi i posljednja kap ulja, već prava brda s kojima tek treba da naučimo šta da radimo.
Štefan Miler rado bi pokupio sve te ostatke. On je naučnik sa Fakulteta za tehnologiju univerziteta u Beču i uočio je da raste cijena biogoriva, jer su i njegovi sastojci sve skuplji. Zato se bavi maslinovom kominom: "Ako pogledate u mlinove za masline, tamo ljudi žele iscijediti i posljednju kap ulja iz masline i čine sve kako bi to i postigli", objašnjava za DW Miler.
Na njegovom stolu naslagano je nekoliko bočica sa uzorcima ostataka raznih faza u proizvodnji ulja. Na kraju ostaje samo tamni prah. "U njemu gotovo da više i nema ulja i u suštini to je otpad iz mlinova. Ali i to ima veliku energetsku vrijednost", kaže Miler.
Na univerzitetu u Beču već dugo eksperimentišu sa biomasom i njenim pretvaranjem u gorivo, a sada, uz pomoć sredstava Evropske unije, ispituju mogućnost pretvaranja komine u biogorivo. Ako se uzme u obzir veliki broj maslinjaka na Starom kontinentu, godišnje ostane oko 80 miliona tona maslinovog otpada iz uljara, a to je značajan ekonomski faktor. Ako se pokaže da se i komina može iskoristiti, maslinjaci će se još više isplatiti.
U stvari, već se pokazalo da se komina može upotrebiti čak i za proizvode vrijednije od goriva. Na univerzitetu u Bordou, također uz pomoć Evropske unije, pokrenut je projekat Phenolive. Direktor laboratorije Havijer Vitra objašnjava da su se oni "specijalizovali u analizi fenola (jednostavno aromatsko organsko jedinjenje) u raznim sirovinama i njihovoj preradi u sastojke koji se koriste u kozmetici, dodacima prehrambenim namirnicama i u samoj hrani."
Tako se složeniji oblici tog osnovnog jedinjenja, polifenoli, iz masline već koriste u hrani zbog svog antioksidativnog svojstva, baš kao i dodatak u prehrambenoj, ali i kozmetičkoj industriji. Fenoli se danas uglavnom proizvode iz nafte, ali francuski institut na svojoj internet-stranici procjenjuje da bi tržište tim proizvodima na prirodnoj bazi ubrzo moglo da bude vrijedno oko 290 miliona eura godišnje.
Austrijski tehnolog nema ništa protiv da se komina koristi i na bolje načine, a ne "samo" kao gorivo: "Svi bi trebalo da radimo na tome da što bolje iskoristimo resurse koje imamo", smatra Miler. Konačno, i na manjim plantažama maslina komina se koristi kao gorivo za „kuvanje" kad se hladnim presovanjem više ne može dobiti ulje, a ponegdje služi i kao đubrivo.
Maslinjaci možda ipak nisu dovoljno izdašni za benzin, ali za gas mogu da posluže
Ali njegova ideja je da se biogas dobijen od ostataka maslina na licu mjesta, u relativno malim pogonima koristi tamo gdje se i proizvodi: "Važno je da u blizini uljara dobijete izvor energije, bilo da se to pretvara u električnu ili toplotnu energija, ili da istovremeno obezbjeđujete gas stanovništvu u okolini", objašnjava Miler.
U drugom austrijskom projektu u Gisingu, uspjeli su da taj biogas pretvore u gorivo za automobil. Postrojenje se doduše isplati samo kod velikih proizvođača biomase, ali inženjer postrojenja Johanes Šmit slijedi svoju viziju: "To je biorafinerija, to je bila ideja. Mi ovdje proizvodimo obnovljivo gorivo za budućnost."
(MONDO)
