U dječijoj odeći poznatih brendova otkriveno je prisustvo teških metala, toksičnih boja i kancerogenih jedinjenja, pokazalo istraživanje "Grinpisa".
Testiranje je sprovedeno na proizvodima 12 različitih brendova, a pripadnik "Grinpis" organizacije u istočnoj Aziji, Či An Li objasnio je da se "mala hemijska čudovišta mogu naći u garderobi koju proizvode poznati luksuzni brendovi, kao i u jeftinijoj odjeći".
Opasne supstance pronađene su u proizvodima svakog od testiranih brendova, među kojima su i "Najk", "Adidas", "Dizni", "Barberi".
Neke od toksičnih, kancerogenih materija koje su nađene u dječijoj garderobi su perfluorinatna jedinjenja (PFC), koja se najčešće nalaze u odjeći koja se ne gužva i ne pegla, a ovu hemikaliju mnoge studije smatraju uzročnikom raka dojke.
Odjeća crne boje i bojila za kožnu odjeću često sadrže p-fenilendijamin (PPD), koji može da izazove alergijske reakcije. Još neki od dodataka koji se stavljaju u dječiju odeću su nonifenol ehtoksilat, koji remeti prirodnu ravnotežu hormona u organizmu, perfluorooktanoinske kiseline koje utiču na smanjenje plodnosti i pojavu steriliteta. Ftalati su supstance koje se dodaju plastici kako bi se povećala elastičnost, a otkriveno je da remete balans, smanjuju plodnost muškaraca i uzrokuju pojavu kancera testisa, piše "Blic".
Dok zabrinuti roditelji ne znaju kojim je sve štetnim materijama tretirana odjeća koju nose njihovi mališani, lutke mogu da odahnu, jer je njihova garderoba bezbjedna za nošenje. Iako je važno znati da su igračke koje su legalno ušle u zemlju zdravstveno ispravne, roditelji bi bili mnogo smireniji kada bi znali da tkanina koja je tokom cijelog dana u dodiru sa kožom djece nije štetna po njihovo zdravlje.
Na garderobi koja uđe u Srbiju povjerava se samo tačnost deklaracija i sastav materijala, njegova svojstva, kako se održava i koliko se skuplja pri pranju. U raspodjeli nadležnosti među inspekcijama, kontrola igračaka i opreme za djecu "pala" je u ruke Sanitarne inspekcije, a za kontrolu odjeće nadležna je Inspekcija za zaštitu životne sredine, kojoj su, zbog nepostojanja pravilnika na osnovu kojih bi ispitivala bezbijednost odjeće, ruke dugo bile vezane.
"Pravilnici sada postoje i usklađeni su sa evropskim regulativama, a ono što sprječava inspekcije da se uhvate u koštac sa ovim problemom je to što ne postoje dovoljno opremljene laboratorije koje bi ovim poslom mogle da se bave", rekao je za "Blic" Saša Filipović iz laboratorije za tekstil "Jugoinspekta".
Jedina garancija kvaliteta, kako domaće odjeće i obuće, tako i one markirane iz uvoza, za sada je riječ proizvođača i njegova reputacija, koje, sudeći po rezultatima istraživanja "Grinpisa" ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo.
(MONDO)
