Božić, najradosniji hrišćanski praznik, od davnina se provodi sa bliskim ljudima, u miru i ljubavi, bez svađe i galame.
Međutim, neki običaji u vezi sa obilježavanjem ovog praznika vremenom su se mijenjali.
Često se kaže da tokom božićnih praznika u kući nikako ne treba da se čuje svađa, a poslove bi trebalo obavljati u tišini jer se vjeruje da to donosi zdravlje, napredak i sreću cijeloj porodici.
Dani postaju duži nakon Božića, zbog čega je nekada bilo uobičajeno paljenje velike vatre, koja je trebalo da "pomogne" Suncu da što prije izađe. Ranije se, zajedno sa badnjakom, u kuću unosila slama koja simbolizuje slamu na kojoj je rođen Isus Hrist, a vjeruje se da ona donosi mir u kući. Ovaj običaj možda je zastupljen manje nego ranije, ali još uvijek postoji.
Dok je danas praseće pečenje gotovo neizbježno na božićnoj trpezi, nekada se, kao po pravilu, na stolu nalazilo 12 vrsta hrane i glavno jelo, a ovaj običaj simbolizovao je 12 apostola koji su sa Isusom bili na tajnoj večeri. Hrana se spuštala na pod jer se smatralo da će tako biti bliža dušama pokojnika, što je danas običaj koji se uglavnom više ne poštuje, već se hrana služi na stolu ispod kojeg je stavljena slama.
Kada već govorimo o božićnoj trpezi, njen neizostavni dio je česnica u koju se stavljaju novčići, pasulj, komadi drveta, a koja se pravi od bijelog brašna, sa vodom i mašću, bez kvasca. Česnica se ne siječe, već se okreće kao slavski kolač, preliva se vinom i lomi na onoliko dijelova koliko ima članova porodice. Prema narodnom vjerovanju, onaj ko dobije komad česnice u kome se nalazi novčić biće srećan cijele godine.
Vjeruje se i da na Božić sve valja započeti, kao i da na božićno jutro treba raditi sve što nam je tokom godine zadavalo muke, jer nakon toga više neće predstavljati problem.
Položajnik je prva osoba koja ulazi u kuću na Božić i pozdravlja ukućane izgovarajući "Hristos se rodi", dok ukućani odgovaraju "Vaistinu se rodi".
Običaji su se tokom vremena mijenjali. Međutim, bez obzira na to, svi ti običaji i rituali imaju jedan, zajednički "cilj" – umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina, što je sve izraženo u zdravici koja se na Božić može čuti u kućama: "Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!"
Dok je običaj da se na Badnje veče ne izlazi iz kuće, odnosno da se to vrijeme provodi sa porodicom, za Božić valja posjetiti ili primiti u goste ljude koji su nam bliski i koje volimo, a koji nisu članovi porodice, ili im makar poslati čestitku.
(MONDO)
