Pošto ne možete uvijek uticati na to kada će se i šta dogoditi, neophodno je da pomognete djetetu da nauči kako da prihvati promjene.
Popularni zen bloger Leo Babauta, otac šestoro djece, školovan je, kaže, u sistemu koji je uspostavio vjerovanje da će svijet ostati isti – tek sa manjim promjenama u pogledu mode, u vrijeme kada je bilo nezamislivo da svako posjeduje svoj lični kompjuter, a Internet je bio samo san pisaca romana naučne fantastike.
"Nemamo predstavu kako će izgledati vrijeme pred nama", zaključuje Babauta.
Svijet ne prestaje da se mijenja. Zato se postavlja logično pitanje – kako pripremiti našu djecu za svijet nepredvidljivosti? Tako što ćemo ih učiti da budu prilagodljivi, da budu spremni da se izbore sa bilo čim.
Babauta predlaže da obratite pažnju na osnovne vještine za koje on vjeruje da djeca treba da usvoje, a koja će ih najbolje pripremiti za svijet koji ih očekuje.
Najbolje za dijete je da ga osposobimo da bude u stanju da samostalno nauči šta god poželi. Prvi korak u ovom procesu jeste da dijete nauči da postavlja pitanja. Srećom, kako su djeca po prirodi radoznala, ona već postavljaju brojna pitanja o onome što ih okružuje. Na nama je da ih podstaknemo da uvijek budu hrabra da pitaju sve što ih zanima. Nagradite dijete kada postavi pitanje i zajedno istražite sve moguće odgovore.
Ako dijete umije da rješava probleme, biće u stanju da uradi bilo šta. Svaki zadatak koji je nov djeluje zastrašujuće, ali zapravo – to je samo još jedan problem koji treba riješiti. Nemojte sami rješavati svaku zavrzlamu iz života djeteta. Umjesto toga, pustite svog mališana da se sam pozabavi problemom, da pokuša da istraži moguća rješenja. Ovakav pristup rezultovaće razvijenim samopouzdanjem djeteta i neće postojati ništa što neće umjeti da uradi.
Veoma je važno posmatrati svaki zadatak kao projekat. Na primjer, posao se sastoji od niza prostih ili složenih projekata, koji zahtijevaju planiranje i razmišljanje. Kada tako počnete da posmatrate stvari, uvidjećete da nijedan zadatak nije težak kolliko se činilo, da možete sve. Radite sa svojim djetetom na njegovim projektima, puštajući ga da radi sve samostalnije. Uskoro će domaći zadatak, trening, nesporazum s drugarima biti samo projekti koje će dijete isplanirati i uraditi promišljeno.
Kada smo toliko uzbuđeni da ne možemo da prestanemo da mislimo o nečemu, neizostavno ćemo se posvetiti tome u potpunosti i u najvećem broju slučajeva će taj posao biti dobro obavljen. Pomozite zato djetetu da pronađe ono što voli – muzički instrument, sport, omiljeni književni žanr. Tako će dijete uvijek uživati u onome što radi.
Treba učiti dijete da stoji samouvjereno na sopstvenim nogama. Postepeno ga ohrabrujte da radi samostalno. Naravno, pomozite mu da isplanira i oblikuje ideju o onome što treba da se obavi, ali pustite dijete i da ponekad pogriješi. Kada ne dođe do greške, doći će da do uspjeha, a to će značajno uticati na samopuzdanje djeteta, jer je to uspjelo svojim trudom.
Roditelji, iz najboljih namjera, dopuštaju da se djeca u potpunosti oslone na njih, da sreća i uspjeh djeteta zavise od njihovog prisustva i uticaja. Kada ovi mališani odrastu, oni ne umiju samostalno da budu srećni. Uvijek su uz dečka, djevojku, druga ili drugaricu i čekaju uputstva. Ali ako u ranom djetinjstvu oni nauče da budu srećni sami i na sopstveni način, da se igraju, čitaju ili maštaju onako kako oni žele, to su već prvi koraci ka samostalnosti.
Naučite ih da budu saosjećajni. Empatija je jedno od najbitnijiih osjećanja za funkcionisanje u društvu. Oblikovanje saosjećajnosti kod djece je od ključne važnosti da bi ono moglo da gradi odnose sa drugima. Zato uvijek saosjećajte sa svojim djetetom i sa drugima. Pitajte dijete šta misli o tome kako se osjećaju drugi i razmišljajte naglas o tome. Trudite se da uvijek pomognete drugima, da ih usrećite nekim sitnicama, a potom objasnite djetetu koliko to i vas same čini srećnima.
Ljudi često odrastaju u društvu u kom su svi slični jedni drugima, pa kontakt sa ljudima koji se razlikuju bude neprijatan, zbunjujući. Neka vaša djeca upoznaju ljude različitih interesovanja, a vi se potrudite da im objasnite da je sasvim u redu biti drugačiji i da je važno "tolerisati" te razlike jer nas one čine posebnima, piše Yumama.com.
Dok djeca odrastaju, ne mijenja se samo svijet, već i oni sami. Zbog toga je važno da naučite dijete kako da se izbori s promjenama. Nemoguće je promijeniti okolinu i zato je neophodno da čovjek bude fleksibilan. Treba naučiti dijete da promjene nisu strašne, već potpuno prirodne, nešto što čini život. Zato treba prihvatiti promjene kao dobrodošle i naučiti kako živjeti s njima.
(MONDO)
