• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste nam poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Alkohol – porok ili vječita inspiracija?

Pomaže li piscima alkohol u potrazi za inspiracijom? Ernest Hemingvej, F. Skot Ficdžerald kao i brojni drugi, smatrali su da je odgovor potvrdan.

 Alkohol – porok ili vječita inspiracija? Izvor: MONDO

U svojoj novoj knjizi 'The Trip to Echo Spring' autorka Olivija Leng, kroz primjere šestorice američkih pisaca poznatih po sklonosti ka kojoj kapljici više, pita se zašto se alkohol još od davnih vremena povezuje s pisanjem i kako se u ovim slučajevima na njega odrazio.

Njena knjiga istovremeno je i putopis i biografija, prenosi Tportal.

Leng obilazi mjesta na kojima su šestorica odabranih autora, Ernest Hemingvej, Tenesi Vilijams, Rejmond Karver, Džon Čiver, Džon Beriman i F. Skot Ficdžerald živeli, pili i pisali.

Na putovanju koje se proteglo preko hiljadu kilometara, širom Amerike, autorku više od pređenog puta zanima udaljenost njihovih omiljenih kafića i pisaćih stolova.

Upravo na tim putevima, koje je u svrhu knjige obišla, autorika traži motive iz poznatih književnih djelima i istražuje odnos pisaca prema alkoholu.

Iako zavisnik od alkohola, Tenesi Vilijams kritikovao je opijanje: “Zašto čovjek pije? Dva su razloga. Mogu ići zajedno ili odvojeno. Prvi je zato što se smrtno boji nečega, a drugi zato što ne može podnijeti istinu.”

I dok je već pred kraj života za “Esquire” pisao priče o piscu zavisnom od alkohola, što je zapravo i sam postao, F. Skot Ficdžerald obraćao se piću s naklonošću.

“Litar vina dnevno ne mogu posmatrati nikako drugačije nego kao jedno od ljudskih prava”, rekao je.

"Za razliku od romana koji zahtjeva predano pisanje i koncentraciju, nešto kraće književne forme lakše je kombinovati sa ispijanjem značajnih doza alkoholnih pića”, još je jedan od Ficdžeraldovih zaključaka.

“Kratke priče moguće je pisati uz vino, ali za je roman potrebna mentalna snaga”, govorio je.

Zanimljivo je da je jedna od stvari koju je Hemingvej zamerao Ficdžeraldu činjenica da se prebrzo napije.

“Piši pijan, uređuj trezan”, slavan je Hemingvejev savijet, a Nobelom nagrađeni pisac autor je i citata: “Moderan život.. često je mehanička opresija, a piće je jedino mehaničko olakšanje”.

Za razliku od njega, Džon Čiver se liječio od zavisnosti od alkohola.

“Pisac tako proširuje, podiže i raspiruje maštu. Kako raspiruje maštu, povećava i kapacitete za anksioznost i neizbježno postaje žrtva fobija kakve uzrokuju samo veće količine droge i alkohola”, rekao je nakon liječenja.

O povezanosti alkohola i velikih književnih imena, osim brojnih objavljenih tekstova, danas svjedoče i brojna pića koja nose ime poznatih autora. Tako na internetu možemo naći recepte za Hemingvejev mohito ili Ficdžeraldov koktel od džina i limuna.

I dok u svojoj knjizi nije pronašla jedinstven odgovor na pitanje zašto pisci piju, knjiga Olivije Leng donosi pregršt malo poznatih anegdota iz života slavnih pisaca.


(MONDO)

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA