Najsočnije uvrede, prijetnje i "razmjenu" sirena, često je nemoguće izbjeći i na kratkim relacijama.
"Seljačino, ko je tebi dao dozvolu" - vjerovatno je jedna od najčešće korišćenih rečenica na našim ulicama i drumovima. Volan je mnogima postao prava noćna mora, jer je gotovo nemoguće izbjeći - psovke, sirene, prijetnje, pa i potezanja pištolja... čak i na kratkim relacijama.
Koliko smo za volanom postali bahati, najbolje pokazuju sve češći fizički obračuni u namjeri da se istjera "saobraćajna pravda".
Kakvi su Crnogorci vozači? Psihoterapeut Zoran Milivojević ističe da neki narod može najbolje da se upozna ako se pogleda njegovo ponašanje u saobraćaju.
"U Crnoj Gori se glorifikuje podjela na 'snalažljive' vozače, koji zaobilaze pravila i 'glupe', koji se propisa pridržavaju. I tako dobijamo situaciju, u kojoj manjina teroriše većinu. Tada i normalni vozačima kao odbrambeni mehanizam počinju da se uz prekršaje i psovke ponašaju kao sebični, jer je to navodno dio uobičajene saobraćajne kulture u Srbiji. Takođe, ljudi su sve agresivniji, pritisnuti velikim brojem problema, pa se često dešava da 'prasnu' u gužvi, za koju je neophodna i mentalna priprema", kaže za "Novosti" Milivojević.
Nema sumnje da je naša kultura za volanom sasvim drugačija od one u razvijenim zemljama Evrope. Ko god je vozio u inostranstvu, mogao je da se uvjeri da je količina sirena, amblendovanja, psovki i 'ljepljenja na branik' vozilu ispred, mnogo manja od uobičajenih doživljaja na srpskim putevima.
"To je tačno, ali vjerujte da bi i zapadnjaci bili nervozni za volanom da su kao mi prošli kroz ratove, sankcije, hiperinfalciju i siromaštvo. S druge strane, nas 'krasi' posebna vrsta sebičnosti, pa tako mnogima nije problem da blokariju čitav saobraćaj da bi ispunili neke svoje potrebe", objašnjava za "Novosti" Damir Okanović, direktor Komiteta za bezbjednost saobraćaja.
Najava da će se nepristojno ponašanje okarakterisati kao nasilnička vožnja, za koju su po Zakonu o bezbjednosti u saobraćaju određene paprene kazne, po mišljenju našeg sagovornika ne bi spriječilo nemile scene na ulicama i putevima.
"Postoje dva problema. Recimo, neko me je preko pune linije 'isjekao' i onako usput mi pomenuo užu familiju. Trebalo bi da okrenem 192 i prijavim ga policiji. I tu nastaje prvi problem, jer nemamo dovoljan broj mobilnih policijskih patrola i presretača, koje bi mogle da reaguju i sankcionišu takve vozače. Nažalost, sistem rada naše policije se sastoji u tome da se pozicioniraju na određene lokacije i love prekršaje", kaže Okanović. Drugi problem nastaje ako nekim čudom policija i reaguje.
"Postavlja se pitanje kako da dokažem na sudu da sam u pravu? Sve bi se svelo na moju riječ protiv njegove. Ljudi su počeli da ugrađuju kamere u vozila, ali ni one nisu garant pravde. I zato dolazimo u situaciju da običan građanin koji ne može da dobije zaštitu od sistema, počne da isteruje svoju pravdu na putevima, što samo stvara dodatne probleme. Vi imate jednu TV emisiju, gdje milioni ljudi vide kako određena popularna ličnost prolazi nekoliko puta uzastopno kroz crveno svjetlo i tužilaštvo na to ne reaguje. Zato ne bi trebalo da se čudimo što nam ulice liče na Divlji zapad", ističe Okanović.
(MONDO)
