Djeda Mraz (ne) postoji?

Pričom o Djeda Mrazu obmanjujete djecu, ali psiholozi se slažu da je to bezazlena laž koja djeci neće naškoditi. Naprotiv, to može biti i korisno jer ideja o Djeda Mrazu djecu uči nesebičnosti i doprinosi stvaranju porodične tradicije u kojoj uživaju i klinci i roditelji.

"Novogodišnja tradicija, uključujući i Djeda Mraza, zasnovana je na davanju, dijeljenju i ljubavi. Mislim da je to zdrava, divna stvar koja djeci pomaže da izrastu u dobre ljude", kaže za "Lajv sajens" Džerad Durči, profesor psihologije na Univerzitetu u Kanzasu.

Malu djecu lako je ubijediti da Djeda Mraz postoji jer ona ionako koriste "magično" razmišljanje, kaže Karl Rozengren, psiholog sa Nortvestern univerziteta. Djeca starosti između tri i šest ili sedam godina te "magične" modele razmišljanja koriste svaki put kad su njihova očekivanja u vezi sa funkcionisanjem svijeta na neki način iznevjerena.

Zbog toga je klince lako ubijediti da Djeda Mraz postoji, ali to vjerovanje roditelji moraju aktivno da podrže. "Djeca neće sama od sebe doći na ideju da Djeda Mraz postoji, ali ako im roditelji pričaju o tome, lako će uroniti u fantaziju", kaže Rozengren.

Ali, kad djeca malo porastu, i logika i racio počnu da uzimaju prevagu nad "magičnim" razmišljanjem, počeće da primjećuju izvjesne nedoslednosti u priči o Djeda Mrazu...

Koliko će još fantazija živjeti, zavisi, opet, od roditelja. Recimo, klinci čiji tata i mama poklone stavljaju pod jelku krišom, kada dijete ne vidi, duže će vjerovati u Djeda Mraza od djece koja "uhvate" roditelje u pakovanju poklona.

Seme sumnje najčešće posiju vršnjaci, pošto se u obdaništu ili školi obično nađe i poneko dijete koje samouvjereno "ispali" da njegovi "mama i tata kažu da Djeda Mraz ne postoji".

Posle nekog vremena, i djeca koja vjeruju u Djeda Mraza počeće da primjećuju izvjesne "rupe" u toj priči, i ukapiraće da iza svega stoje tata i mama... Ali, nemojte ih požurivati. Neka žive u bajci dok sami ne odluče da zakorače u "stvaran" svijet.

(MONDO)