Obavljanje svakog rada zahtijeva izvjesni stepen psihofizičke pripremljenosti
Ali bez obzira koliko je neko u radnoj kondiciji, postoji granica njegove izdržljivosti. Ako se osoba ne odmara, rad može da ugrozi zdravlje.
Radeći, trošimo unutrašnju energiju, a kada se to desi, osjetimo umor. Pojava umora je unutrašnji signal da treba da se odmorimo. Kada smo se odmorili osjetimo energiju, elan, tako da možemo da nastavimo sa radom. Rad i odmor su neraskidivo povezani, jer nam odmaranje pomaže da dobro radimo. Postoji poslovica: "Ko ne zna da se odmara, taj ne zna ni da radi."
Obavljanje svakog rada zahtijeva izvjesni stepen psihofizičke pripremljenosti, ali bez obzira koliko je neko u radnoj kondiciji, postoji maksimum, granica njegove izdržljivosti. Ukoliko se osoba ne odmara, pretjerani rad može da ugrozi zdravlje, jer organizam nema dovoljno vremena da se obnovi. U istoriji postoje primjeri kada su cijele grupe ljudi satirane napornim radom bez prava na odmor, piše "Politika".
Kada se neko nedovoljno odmara, umor može da preraste u premor. Glavna razlika između umora i premora je u tome što se umorni poslije dovoljno spavanja budu odmorni, a premoreni se bude umorni. Premor je znak da su rezerve koje osoba ima iscrpljene, tako da joj je potrebno više dana da bi se oporavila i povratila u svoje normalno stanje.
Mnogi nastavljaju da maksimalno rade uprkos hroničnom premoru i iscrpljenosti. Nekada je motiv lična ambicija, ali u većini slučajeva je motiv strah da se ne izgubi posao, da će osoba, ako ne nastavi da maksimalno radi, da ugrozi egzistenciju svoje porodice. I zato, uprkos premoru i iscrpljenosti ona nastavlja da radi, prelazeći granicu poslije koje je toliki rad opasan po zdravlje.
Prema jednom tumačenju, ovakva njena samodestruktivna aktivnost izaziva pobunu nesvjesnog dijela njene ličnosti koji želi da zaštiti zdravlje, tako da osoba razvija snažan otpor i odvratnost prema datom radu. Nastaje unutrašnji konflikt između njenog svjesnog dijela koji želi da nastavi da maksimalno radi i njenog nesvjesnog dijela koji je u tome sprječava, oduzimajući joj energiju i motivaciju za dati rad. Tako nastaje sindrom izgaranja na poslu.
Sindrom izgaranja je ozbiljan i komplikovan poremećaj koji savremena medicina prepoznaje, ali i uspješno liječi. Osoba koja je "izgorela", po pravilu ne razumije šta joj se dogodilo, tako mijenja sliku o sebi, smatrajući da se trajno promijenila, da je "pukla", postala slabić, bezvredna osoba. Zbog snažnog unutrašnjeg samooptuživanja i samoprezira, ona pored izgorelosti razvija depresivni poremećaj.
Da ne bismo "izgoreli" moramo da se podsjetimo čemu služi umor, a na šta nas upozorava premor, kao i da brinemo o sebi, odmarajući se dnevno, nedjeljno i sezonski.
Prema Bibliji i Bog, nakon što je djelao stvarajući svijet za šest dana, odmarao se sedmog. Tako je sedmi dan i dobio ime: nedjelja, od ne i djela.
(MONDO)
