Prvi put, termin "frižider" upotrijebljen je od strane američkog naučnika Tomasa Mura davne 1803. godine.
Još prije 2.500 godina, na teritoriji današnjeg centralnog Irana, naučnici moćnog persijskog carstva došli su do izvanrednog okrića neobičnog imena - yakhchals.Ova konstrukcija interesantnog izgleda posjedovala je ukopane i dobro izolovane unutrašnje komore, zahvaljujući kojima je bilo ne samo moguće stvarati led tokom hladnih zimskih dana, već taj isti led i održavati u toku ljetnjih mjeseci. Na ovaj način omogućeno je skladištenje hrane sa smanjenim rizikom od kvarenja.
Naredna dva milenijuma ljudi širom svijeta pronalazili su različite odgovore na pitanje kako ohladiti namirnice i zaštititi ih od kvarenja.
Prvi put, termin "frižider" upotrebljen je od strane američkog naučnika Tomasa Mura davne 1803. godine. Dvije godine kasnije, njegov sunarodnik i "otac hlađenja" Oliver Evans upotrijebio je kompresor za mašinu kod koje se hemikalija pretvarala u paru, a zatim vraćala nazad u tečno stanje. U termodinamičkom ciklusu proces se iznova ponavljao i hladio unutrašnjost. Ovo otkriće je sredinom 18. vijeka iskoristio Džejkob Perkis, koji patentira svoj izum u Velikoj Britaniji, međutim bez većeg komercijalnog uspjeha.
Zbog visoke cijene i vrlo komplikovane proizvodnje, u Americi je početkom dvadesetog vijeka bilo prodato samo dvije stotine frižidera. Naravno, prodaja je naglo opala kada se ispostavilo da je tadašnje rashladno sredstvo, sumpordioksid, otrovan, a korisnici su se vratili tradicionalnijem načinu čuvanja namirnica. U većim gradovima gradile su se ledare u kojima se proizvodio led na veliko, u kockama od tri do pet kilograma, i razvozio po narudžbini na kućne adrese. Te ledene kocke stavljale su se u posebne rashladne ormare koji su pri dnu imali odvod za vodu, koja bi nastajala otapanjem leda.
Tek sredinom prošlog vijeka počinje masovna proizvodnja frižidera, jer je uređaj prilagođen za domove i nije bio više toliko bučan. Rješenje dolazi sa Freonom 12, hlorfluorougljenično jedinjenju koje su kao rashladni gas uveli Tomas Midžli i Čarls Ketering 1931. godine. Frižideri su ubrzo zauzeli stalno mjesto u domovima, restoranima i prodavnicama prehrambene robe. Tih godina se pojavljuju i različiti proizvođači ovih uređaja.Od uvođenja frižidera u masovnu upotrebu, rashlađivanje je izmijenilo način čuvanja i omogućilo bezbjedan transport i skladištenje svježe hrane. Međutim, sa razvojem tehnologije ova osnovna funkcija frižidera je obagaćena nizom drugih, pa je tako od nekadašnjih bučnih i nepraktičnih uređaja, frižider postao pravi "šef kuhinje".
Koliko vam se samo puta dogodila situacija da ste otišli u nedjeljnu kupovinu, napravili spisak i vratili se s punim kesama namirnica kući. Kada ste sve izvadili iz kesa, uslijedila je rečenica nekog od ukućana: "Jao, znaš li šta smo zaboravili?". Od sada možete slobodno zaboraviti na slična pitanja i izvlačenje šibica ko će se vratiti nazad u prodavnicu.
Pored LCD ekrana, novi smart frižideri kompanije LG Electronics u sebi posjeduju Wi-Fi konekciju i internu memoriju za namirnice i njihov rok trajanja, pa u svakom trenutku preko svojih smart telefona možete vidjeti šta u svom rashladnom uređaju imate i kada toj namirnici ističe rok. To možete učiniti bilo da ste u omiljenom supemarketu ili u nekom drugom gradu radi kupovine.
Skeniranjem bar koda proizvoda vašim smart telefonom podaci o namirnici su u memoriji frižidera. Nakon toga vaš uređaj "preuzima stvar u svoje ruke". Na primer, LG frižider će vas obavijestiti ako proizvodu uskoro ističe rok. Takođe, koristeći memoriju koju ima, frižider će vam preporučiti recept za pripremu obroka na osnovu sastojaka koje trenutno hladi za vas.
Da li je neko mogao sa pojavom prvog frižidera početkom dvadesetog vijeka bar približno da pretpostavi kakve će funkcije imati u 2012. godini? Sigurno ne.
Da li znamo koje nas funkcije čekaju u budućnosti? Ostaje da im se radujemo.
(MONDO)
